Pravilnik o letenju zrakoplova

MINISTARSTVO MORA, TURIZMA, PROMETA I RAZVITKA

1781

Na temelju članka 163. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 132/98 i 178/04), ministar mora, turizma, prometa i razvitka uz suglasnost ministra obrane, donosi

PRAVILNIK

O LETENJU ZRAKOPLOVA

Dio prvi

OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom utvrđuju se uvjeti, način, pravila i postupci letenja zrakoplova radi sigurnog odvijanja zračnog prometa.

(2) Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuju se na hrvatske civilne, policijske i carinske zrakoplove, te na inozemne civilne i državne zrakoplove dok lete u hrvatskom zračnom prostoru.

(3) Odredbe ovoga Pravilnika na odgovarajući se način primjenjuju i na hrvatske vojne zrakoplove, osim onih odredaba za koje je predviđeno da će se urediti posebnim propisom.

(4) Letenje hrvatskih zrakoplova iznad mora na kojemu niti jedna država nema suverenitet (otvoreno more), obavlja se prema odredbama ovoga Pravilnika i međunarodnih akata donesenih na temelju Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Chicago 1944.) kojima se uređuje postupak za letenje zrakoplova iznad otvorenog mora, a koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(5) Kada hrvatski zrakoplov leti u zračnom prostoru koji je pod suverenitetom druge države, mora se pridržavati propisa o letenju i kretanju zrakoplova koji se primjenjuju na području suvereniteta te države, a ako tih propisa nema mora se pridržavati odredaba ovoga Pravilnika.

(6) Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuje nadležna kontrola zračnog prometa kada u granicama svojih prava, dužnosti i odgovornosti, obavlja svoje poslove u zračnom prostoru Republike Hrvatske i u zračnom prostoru iznad Jadranskoga mora, izvan teritorijalnog mora Republike Hrvatske.

(7) Uvjete, načine, pravila i postupke letenja zrakoplova, utvrđene odredbama ovoga Pravilnika, HKZP objavljuje na način uobičajen u zračnom prometu.

Pojmovi i kratice

Članak 2.

(1) Pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

1. ACAS II (airborne collision avoidance system II): ACAS koji pored prometnih informacija (TAs) omogućava i vertikalne rezolucijske informacije (RAs).

2. aerodromski promet (aerodrome traffic): ukupni promet na manevarskim površinama aerodroma i svi zrakoplovi u letu u okolici aerodroma;

3. aerodromski prometni krug (aerodrome traffic circuit): utvrđena letna putanja kojom moraju letjeti zrakoplovi u okolici aerodroma;

4. aerodromski kontrolni toranj (aerodrome control tower): nadležna kontrola koja je uspostavljena u svrhu obavljanja kontrole zračnoga prometa za aerodromski promet;

5. akrobatski let (acrobatic flight): namjerno izveden manevar zrakoplova u letu koji uključuje naglu promjenu položaja zrakoplova, neuobičajen položaj zrakoplova ili neuobičajenu promjenu brzine leta;

6. alternativna ruta (alternate route): ruta između određenih točaka ili područja koja je različita od željene rute, a koju odabire operator zrakoplova u slučajevima kad željena ruta nije slobodna ili podliježe ograničenjima;

7. apsolutna visina (altitude): vertikalno odstojanje razine, točke ili objekta koji se smatra točkom, mjereno od srednje razine mora (MSL–QNH postavljanje visinomjera);

8. apsolutna visina odluke (decision altitude – DA) odnosno visina odluke (decision height–DH): utvrđena apsolutna visina odnosno visina iznad nadmorske visine praga sletne staze tijekom preciznog prilaženja ili prilaženja s vertikalnim navođenjem na kojoj se mora započeti postupak neuspjelog prilaženja ako ne postoji potrebna vidljivost vizualnih orijentira za nastavak prilaženja;

9. apsolutna visina nadvisivanja prepreka (obstacle clearance altitude – OCA) odnosno visina nadvisivanja prepreka (obstacle clearance height-OCH): najniža apsolutna visina odnosno najniža visina iznad nadmorske visine praga uzletno-sletne staze ili nadmorske visine aerodroma ispod koje nije osigurano održavanje propisanih vertikalnih minimalnih odstojanja od prepreka tijekom prilaženja ili neuspjelog prilaženja;

10. automatsko emitiranje informacija za slijetanje i uzlijetanje (automatic terminal information service-ATIS): automatsko prosljeđivanje tekućih i redovitih informacija zrakoplovima u dolasku i odlasku pomoću stalnog i ponavljanog radioemitiranja tijekom dana ili njegovog utvrđenog dijela;

11. balon: zrakoplov lakši od zraka, bez motora;

12. baza oblaka (ceiling): visina donje granice najnižeg sloja oblaka iznad zemlje ili vode ispod 20 000 stopa (6000 m) koji pokriva više od polovine neba;

13. bolnički let (ambulance flight): zračni prijevoz oboljelih ili ozlijeđenih osoba koje su već zdravstveno zbrinute u bolnici i koje su sposobne za prijevoz zrakom radi daljnjeg zbrinjavanja u drugoj bolnici;

14. centar za pružanje letnih informacija (flight information centre-FIC): jedinica uspostavljena radi obavljanja usluge pružanja letnih informacija i usluge uzbunjivanja.

15. emitiranje naslijepo (blind transmission): emitiranje jedne radiopostaje prema drugoj u okolnostima kada se ne može uspostaviti dvosmjerna komunikacija, ali se pretpostavlja da je pozivana radiopostaja u stanju primiti poruku;

16. granica valjanosti odobrenja (clearance limit): točka do koje je zrakoplovu izdano odobrenje kontrole zračnog prometa;

17. grupni let (formation flight): vrsta leta kod kojega dva ili više zrakoplova, uz prethodni dogovor pilota zrakoplova, lete u istom smjeru uz održavanje horizontalnog i visinskog odstojanja;

18. hidroavion: avion koji može uzletjeti i sletjeti na vodenu površinu;

19. HKZP: Hrvatska kontrola zračne plovidbe, društvo s ograničenom odgovornošću, osnovano posebnim zakonom, za obavljanje poslova kontrole zračne plovidbe u Republici Hrvatskoj;

20. IFR let (IFR flight): let koji se obavlja prema pravilima instrumentalnog letenja (Instrument Flight Rules);

21. instrumentalni meteorološki uvjeti (instrument meteorological conditions-IMC): meteorološki uvjeti (vidljivost, odstojanje od oblaka i baza oblaka) manji od minimuma utvrđenih za vizualne meteorološke uvjete;

22. izvještaj iz zraka (air-report): izvještaj iz zrakoplova u letu, sastavljen u skladu sa zahtjevima o javljanju pozicije, te prosljeđivanju operativnih i/ili meteoroloških informacija;

23. jedinica koja pruža operativne usluge kontrole zračnog prometa (air traffic services unit – ATS unit): opći pojam koji označava jedinicu kontrole zračnog prometa, centar za pružanje letnih informacija ili prijavni ured operativnih usluga kontrole zračnog prometa;

24. kapacitet kontrole zračnog prometa (ATC capacity): sposobnost obavljanja poslova i zadaća sustava kontrole zračnog prometa, bilo kojeg njezinog podsustava ili radnog mjesta za vođenje zrakoplova tijekom normalnog odvijanja letova;

25. kontrolirani let (controlled flight): svaki let za koji je potrebno pribaviti odobrenje kontrole zračnog prometa;

26. kontrolirana zona (control zone-CTR): kontrolirani zračni prostor koji se prostire od zemljine površine do određene gornje granice;

27. kontrolirani zračni prostor (controlled airspace-CTA): zračni prostor određenih dimenzija unutar kojega se kontrola zračnog prometa provodi u skladu s klasifikacijom zračnog prostora;

28. letjelica bez posade (unmanned aerial vehicle): bespilotni zrakoplov u smislu članka 8. Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu koji leti bez zapovjednika zrakoplova u pilotskoj kabini i koji je ili daljinski i u potpunosti upravljan s drugog mjesta (sa zemlje, iz drugog zrakoplova ili iz svemira) ili programiran i potpuno autonoman.

29. letna putanja (flight path): putanja težišta zrakoplova u odnosu na određenu točku;

30. Machov broj (Mach number-M): bezdimenzionalni broj koji označava omjer (kvocijent) između stvarne brzine objekta (zrakoplova) i brzine zvuka.

31. mikrolaki avion (microlight aeroplane): zrakoplov jednosjed ili dvosjed, pokretan motorom, kojem je minimalna brzina pri najvećoj dopuštenoj masi i oduzetoj snazi motora manja od 65 km/h, a kojim se upravlja premještanjem težine pilota i/ili aerodinamčkim upravljačkim kormilom, a čija najveća dopuštena uzletna masa ne prelazi 300 kg kod jednosjeda, 450 kg kod dvosjeda odnosno u amfibija i hidro izvedbi 10% više od tih masa;

32. minimalna sektorska apsolutna visina (minimum sector altitude-MSA): najniža apsolutna visina koja se smije koristiti, a koja osigurava minimalno nadvisivanje svih objekata od 1 000 stopa unutar sektora polumjera 25 NM čije se središte nalazi na poziciji radionavigacijskog sredstva;

33. minimalna apsolutna visina snižavanja (minimum descent altitude-MDA) odnosno minimalna visina snižavanja (minimum descent height-MDH): utvrđena apsolutna visina ili visina tijekom nepreciznog prilaženja ili prilaženja kruženjem ispod koje se snižavanje ne smije nastaviti bez potrebne vidljivosti zemaljskih orijentira;

34. minimalna apsolutna visina radarskog vektoriranja (minimum radar vectoring altitude-MRVA): najniža apsolutna visina koja se smije koristiti u svrhu radarskog vektoriranja IFR letova, obzirom na minimalnu sigurnu razinu i strukturu zračnog prostora (donja granica kontroliranog zračnog prostora zajedno sa zaštitnim slojem (buffer) od 500 stopa);

35. minimalna područna apsolutna visina (area minimum altitude – AMA): najniža apsolutna visina koja se može koristiti u instrumentalnim meteorološkim uvjetima, a osigurava nadvisivanje svih prepreka unutar određenog područja od minimalno 1 000 stopa (300 m) ili u planinskom području minimalno 2 000 stopa (600 m) zaokruženo na najbližih (sljedećih viših) 100 stopa (30 m).

36. nadležna kontrola zračnog prometa (air traffic control unit): pojam koji označava oblasni centar kontrole zračnog prometa, prilaznu kontrolu zračnog prometa ili aerodromsku kontrolu zračnog prometa;

37. noć (night): vremensko razdoblje koje počinje pola sata nakon zalaska sunca i završava pola sata prije izlaska sunca;

38. objavljivanje na način uobičajen u zračnom prometu: objavljivanje u »Zborniku zrakoplovnih informacija Republike Hrvatske (AIP)« ili žurnim informacijama (NOTAM), ili okružnicom zrakoplovnih informacija (AIC), ili drugim posebnim publikacijama,

39. očekivano vrijeme prilaženja (expected approach time-EAT): vrijeme u kojem kontrola zračnog prometa očekuje da će zrakoplov u dolasku nakon čekanja napustiti preletište čekanja radi završetka prilaženja za slijetanje;

40. odobrenje kontrole zračnog prometa (air traffic control clearance): dopuštenje zrakoplovu da nastavi let pod uvjetima koje je utvrdila nadležna kontrola zračnog prometa;

41. opasno područje (danger area): dio zračnog prostora utvrđenih dimenzija u kojem se tijekom određenog vremenskog perioda odvijaju djelatnosti ili postoje okolnosti opasne za odvijanje zračnog prometa;

42. opći zračni promet (general air traffic-GAT): zračni promet koji se obavlja u skladu s ICAO pravilima i postupcima i/ili odgovarajućim nacionalnim propisima, a može uključivati i vojne letove ako ICAO pravila i postupci u potpunosti udovoljavaju operativnim zahtjevima za obavljanje takvih letova;

43. operativne usluge kontrole zračnog prometa (air traffic services – ATS): opći pojam koji označava uslugu pružanja letnih informacija, uzbunjivanja, savjetodavne usluge kontrole zračnog prometa, ili usluge kontrole zračnog prometa (centar oblasne kontrole, prilazna kontrola ili aerodromska kontrola zračnog prometa);

44. operativni zračni promet (operational air traffic-OAT): zračni promet koji se ne provodi u skladu s pravilima i postupcima za opći zračni promet (GAT) i za koji su pravila i postupci posebno utvrđeni, a može uključivati i civilne letove (npr. probni letovi koji zahtijevaju određeno odstupanje od ICAO pravila i postupaka kako bi se udovoljilo operativnim zahtjevima za obavljanje tih letova);

45. osnovni zaokret (base turn): zaokret zrakoplova u fazi početnog prilaženja između završetka putanje odleta i početka putanje međuprilaženja ili putanje završnog prilaženja;

46. ovjesna jedrilica (hang glider): zrakoplov jednosjed ili dvosjed bez motora:

– polukrute osnovne konstrukcije, kojim se u pravilu upravlja premještanjem težine pilota i koji može pokazati stalnu sposobnost sigurnog uzlijetanja i slijetanja u uvjetima bez vjetra, može se nositi te se njime može uzletjeti i sletjeti samo snagom i uporabom nogu pilota;

– krute osnovne konstrukcije, kojim se u pravilu upravlja pomoću pokretnih aerodinamičkih površina u najmanje dvije osi i koji može pokazati stalnu sposobnost sigurnog uzlijetanja i slijetanja u uvjetima bez vjetra te se njime može uzletjeti i sletjeti samo snagom i uporabom nogu pilota;

– krute osnovne konstrukcije, kojim se u pravilu upravlja pomoću pokretnih aerodinamičkih površina u najmanje dvije osi i koji ne može pokazati stalnu sposobnost sigurnog uzlijetanja i slijetanja u uvjetima bez vjetra te se njime može uzletjeti i sletjeti samo snagom i uporabom nogu pilota;

47. parajedrilica (paraglider): zrakoplov jednosjed ili dvosjed, bez motora, koji nema krutu osnovnu konstrukciju i može pokazati stalnu sposobnost sigurnog uzlijetanja i slijetanja u uvjetima bez vjetra, njime se aerodinamički upravlja oko sve tri osi pomoću lijeve i desne komande povezane za izlazne krajeve krila, može se nositi te se njime može uzletjeti i sletjeti samo snagom i uporabom nogu pilota;

48. pilot zrakoplova (aircraft pilot): osoba koja rukuje sustavom za upravljanje zrakoplova tijekom vremena leta;

49. plan leta (flight plan): određene informacije koje se podnose jedinicama koje pružaju operativne usluge kontrole zračnog prometa, a odnose se na namjeravani let ili na dio leta zrakoplova;

50. planinsko područje (mountainous area): područje promjenjivog profila terena u kojem se na udaljenosti 18,5 km (10 NM) nadmorska visina terena mijenja za više od 3 000 stopa (900 m);

51. posebni VFR let (special VFR flight): VFR let čije obavljanje unutar kontrolirane zone odobri nadležna kontrola zračnog prometa u meteorološkim uvjetima koji su ispod vizualnih meteoroloških uvjeta;

52. postupak čekanja (holding procedure): unaprijed utvrđeni manevar u svrhu zadržavanja zrakoplova unutar utvrđenog zračnog prostora u očekivanju daljnjeg odobrenja;

53. postupak instrumentalnog prilaženja (instrument approach procedure): niz unaprijed utvrđenih manevara zrakoplova pomoću letačkih instrumenata s utvrđenom zaštitom od prepreka koji započinje od preletišta početnog prilaženja ili od početka utvrđene dolazne rute do točke s koje se slijetanje može završiti, odnosno ako se slijetanje ne završi do pozicije na kojoj se primjenjuju mjerila za nadvisivanje prepreka za čekanje ili rutu;

54. postupak neuspjelog prilaženja (missed approach procedure): postupak koji se provodi ako nije moguće nastaviti postupak prilaženja.

55. povratni postupak (reversal procedure): postupak oblikovan kako bi omogućio zrakoplovu promjenu smjera tijekom segmenta početnog prilaženja postupka instrumentalnog prilaženja. Slijed može sadržavati proceduralne ili osnovne zaokrete.

56. predani plan leta (filed flight plan-FPL): plan leta kako ga je je pilot zrakoplova ili njegov ovlašteni predstavnik ispunio i predao prijavnom uredu operativnih usluga kontrole zračnog prometa bez naknadnih izmjena;

57. predviđeno trajanje leta (estimated elapsed time-EET): predviđeno vrijeme potrebno za let između dvije značajne točke;

58. predviđeno vrijeme dolaska (estimated time of arrival-ETA): za IFR letove to je predviđeno vrijeme dolaska na poziciju iznad određene točke utvrđene pomoću navigacijskog sredstva s koje zrakoplov namjerava započeti postupak instrumentalnog prilaženja, ili ako takvo sredstvo u blizini aerodroma ne postoji, vrijeme u kojem će zrakoplov stići na poziciju iznad aerodroma. Za VFR letove to je predviđeno vrijeme dolaska na poziciju iznad aerodroma;

59. predviđeno vrijeme početka vožnje (estimated off-block time-EOBT): predviđeno vrijeme u kojem će zrakoplov započeti kretanje povezano s odlaskom;

60. preletište međuprilaženja (intermediate fix-IF): točka koja označava kraj početnog segmenta i početak međusegmenta. U prostornoj navigaciji ova točka se obično definira kao točka neobaveznog preleta (fly-by waypoint).

61. preletište početnog prilaženja (initial approach fix – IAF): Točka koja označava početak početnog segmenta i kraj dolaznog segmenta ako postoji. U prostornoj navigaciji ova točka se obično definira kao točka neobaveznog preleta (fly-by waypoint).

62. preletište završnog prilaženja (final approach fix-FAF): Točka koja označava kraj međusegmenta i početak segmenta završnog prilaženja. U prostornoj navigaciji ova točka se obično definira kao točka neobaveznog preleta (fly-by waypoint).

63. prijelazna razina (transition level): prva najniža razina leta iznad prijelazne apsolutne visine koja se može koristiti;

64. prijelazna apsolutna visina (transition altitude): apsolutna visina na kojoj ili ispod koje se vertikalna pozicija zrakoplova određuje u odnosu na apsolutne visine;

65. prijelazni sloj (transition layer): zračni prostor između prijelazne apsolutne visine i prijelazne razine;

66. prilaženje kruženjem (circling approach): nastavak postupka instrumentalnog prilaženja koji omogućuje vizualno kruženje (oko aerodroma) prije slijetanja;

67. privremeno izdvojeno područje (temporary segregated area-TSA): zračni prostor utvrđenih dimenzija koji je tijekom određenog vremenskog perioda privremeno rezerviran, poradi sigurnosti zračnoga prometa, isključivo za vojne letove;

68. putanja (track): okomita projekcija letne putanje zrakoplova na zemljinu površinu, čiji je smjer u bilo kojoj točki obično izražen u stupnjevima u odnosu na magnetski sjever;

69. putna razina (cruising level): razina koju zrakoplov održava tijekom značajnijeg dijela leta;

70. proceduralni zaokret (procedure turn): manevar koji započinje zaokretom koji odstupa od utvrđene putanje i nastavlja se zaokretom u suprotnom smjeru kako bi se zrakoplovu omogućilo priključenje i nastavljanje leta u smjeru suprotnom od utvrđene putanje;

71. produljeni postupak (racetrack procedure): postupak oblikovan kako bi omogućio zrakoplovu smanjenje apsolutne visine tijekom segmenta početnog prilaženja i/ili uspostavljanje doletne putanje u slučajevima kad ulaz u povratni postupak nije moguć.

72. prometna informacija (traffic advisory-TA): upozorenje sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara koje letačkoj posadi zrakoplova ukazuje na to da određeni zrakoplov u njihovoj blizini (tzv. uljez) predstavlja moguću opasnost.

73. putno penjanje (cruise climb): tehnika putnog letenja kojom se neto povećanje apsolutne visine ostvaruje smanjenjem mase aviona;

74. rasteretna ruta (off-load route): utvrđena ruta između određenih točaka ili područja koju predlaže središnja jedinica za upravljanje protokom zračnoga prometa kad se na željenoj ruti odnosno rutama na koje utječe orijentacija prometa očekuje kašnjenje;

75. rezolucijska informacija (resolution advisory-RA): upozorenje sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara koje letačkoj posadi zrakoplova preporuča:

– manevar s ciljem uspostavljanja odstojanja od svih zrakoplova koji predstavljaju opasnost, ili

– ograničenje manevra s ciljem održavanja postojećeg odstojanja.

76. ruta (air traffic services route-ATS route): ruta utvrđena za usmjeravanje protoka prometa prema potrebama za obavljanje kontrole zračnoga prometa, a označava zračni put, savjetovanu rutu, kontroliranu ili nekontroliranu rutu, standardnu odlaznu rutu, standardnu dolaznu rutu, rutu za prostornu navigaciju, uvjetnu rutu itd.;

77. razina (level): opći pojam koji se odnosi na vertikalnu poziciju zrakoplova u letu, a označava visinu, apsolutnu visinu ili razinu leta;

78. razina leta (flight level-FL): površina stalnog atmosferskog tlaka određena u odnosu na specifičnu vrijednost tlaka od 1013.25 hPa koja je od drugih takvih površina razdvojena određenim intervalima tlaka,

79. signalna površina (signal area): područje na aerodromu koje se koristi za postavljanje zemaljskih signala;

80. slijed prilaženja (approach sequence): slijed po kojem su dva ili više zrakoplova dobila odobrenje za prilaženje radi slijetanja na aerodrom;

81. smjer leta (heading): usmjerenje uzdužne osi zrakoplova izraženo u stupnjevima u odnosu na magnetski sjever;

82. standardni instrumentalni odlazak (standard instrument departure – SID): utvrđena IFR odlazna ruta koja povezuje određeni aerodrom ili određenu uzletno-sletnu stazu aerodroma s određenom značajnom točkom od koje započinje rutni dio leta, a koja se obično nalazi na utvrđenoj ATS ruti.

83. status leta (flight status): oznaka koja naznačuje da li zrakoplov zahtijeva poseban postupak prilikom pružanja operativnih usluga kontrole zračnog prometa;

84. sustav u zrakoplovu za izbjegavanje sudara (airborne collision avoidance system-ACAS): sustav uređaja u zrakoplovu koji radi na temelju signala SSR transpondera i ne ovisi o zemaljskoj opremi, a pruža informacije pilotu o mogućim konfliktnim situacijama sa zrakoplovima opremljenima SSR transponderom;

85. točka neuspjelog prilaženja (missed approach point-MAPt): točka u postupku instrumentalnog prilaženja na kojoj odnosno prije koje pilot zrakoplova mora započeti propisani postupak neuspjelog prilaženja kako minimalno nadvisivanje prepreka ne bi bilo narušeno;

86. trajni plan leta (repetitive flight plan-RPL): plan leta koji se odnosi na seriju redovitih individualnih letova koji se često ponavljaju i imaju jednake osnovne značajke, a kojeg operator predaje ATS jedinicama radi spremanja i višekratnog korištenja.

87. ukupno predviđeno trajanje leta (total estimated elapsed time-total EET): za IFR letove to je predviđeno vrijeme potrebno od uzlijetanja do dolaska na određenu točku utvrđenu pomoću navigacijskog sredstva s koje zrakoplov namjerava započeti postupak instrumentalnog prilaženja, a ako takvo sredstvo u blizini aerodroma ne postoji, vrijeme do dolaska zrakoplova iznad aerodroma odredišta. Za VFR letove to je predviđeno vrijeme potrebno od uzlijetanja do dolaska iznad aerodroma odredišta;

88. uputa kontrole zračnog prometa (air traffic control instruction): je RTF komunikacijom izdana smjernica kontrole zračnog prometa, kojom se od pilota zahtijeva poduzimanje određenih mjera;

89. usluga pružanja letnih informacija (flight information service-FIS): usluga uspostavljena u svrhu pružanja savjeta i informacija potrebnih za sigurno, redovito i učinkovito obavljanje letova;

90. usluga uzbunjivanja (alerting service): usluge koje se obavljaju u svrhu izvještavanja određenih nadležnih tijela i drugih osoba o zrakoplovu kojemu je potrebna pomoć potrage i spašavanja te po potrebi pružanja podrške i pomoći tim tijelima odnosno osobama tijekom potrage i spašavanja zrakoplova;

91. uvjetno zabranjeno područje (restricted area): dio zračnog prostora Republike Hrvatske, utvrđenih dimenzija, iznad određenog područja u kojemu se zračni promet, u određeno vrijeme i uz određene uvjete, ne može obavljati;

92. tekući plan leta (current flight plan-CPL): plan leta kojeg je prihvatio prijavni ured operativnih usluga kontrole zračnog prometa ili jedinica kontrole zračnog prometa i koji uključuje sve njegove izmjene nastale tijekom leta koje su prouzročene izdavanjem odgovarajućih odobrenja kontrole zračnog prometa;

93. VFR let (VFR flight): let koji se obavlja prema pravilima vizualnog letenja (Visual Flight Rules);

94. vidljivost pri tlu (ground visibility): vidljivost na aerodromu koju je utvrdio ovlašteni motritelj ili automatski sustav;

95. vidljivost u letu (flight visibility): vidljivost iz pilotske kabine u smjeru kretanja zrakoplova u letu;

96. visina (height): vertikalno odstojanje razine, točke ili objekta koji se smatra točkom, mjereno od utvrđene vrijednosti (QFE postavljanje visinomjera),

97. vizualno prilaženje (visual approach): prilaženje zrakoplova tijekom IFR leta, u kojemu dio ili potpuni postupak instrumentalnog prilaženja nije završen, te se prilaženje obavlja uz vidljivost terena;

98. vizualni meteorološki uvjeti (visual meteorological conditions-VMC): meteorološki uvjeti (vidljivost, odstojanje od oblaka i baza oblaka) jednaki ili veći od utvrđenih minimuma;

99. zabranjeno područje (prohibited area): dio zračnoga prostora Republike Hrvatske utvrđenih dimenzija u kojemu je obavljanje zračnoga prometa zabranjeno;

100. Zahtijevana navigacijska sposobnost (required navigation performance-RNP): iskaz o navigacijskoj sposobnosti neophodnoj za operacije u određenom zračnom prostoru.

101. zapovjednik zrakoplova (pilot-in-command-PIC): osoba s pravom konačne odluke, odgovorna za upravljanje i posluživanje zrakoplova tijekom vremena leta i na tlu;

102. završno prilaženje (final approach): dio postupka instrumentalnog prilaženja koji započinje na utvrđenom preletištu ili točki završnog prilaženja, a ako preletište ili točka završnog prilaženja nisu utvrđeni, koji započinje:

1. nakon završetka posljednjeg proceduralnog zaokreta, osnovnog zaokreta ili doletnog zaokreta produljenog postupka ako je utvrđen, odnosno

2. u točki u kojoj se zrakoplov priključuje posljednjoj utvrđenoj putanji u postupku prilaženja, a završava u točki koja se nalazi u okolici aerodroma s koje se može sletjeti ili započeti postupak neuspjelog prilaženja;

103. zona aerodromskog prometa (aerodrome traffic zone-ATZ): zračni prostor određenih dimenzija utvrđen oko aerodroma u svrhu zaštite aerodromskog prometa.

104. zrakoplovni model: zrakoplov bez posade, teži od zraka, sposoban za letenje, poglavito razvijen i upotrebljavan u sportske svrhe.

105. zrakoplovno-sportska letjelica: zrakoplov s posadom, teži od zraka, sa ili bez motora (padobran, mikrolaki avion, parajedrilica, ovjesna jedrilica i sl.).

(2) Kratice koje se upotrebljavaju u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

1. ACAS – Airborne collision avoidance system, sustav u zrakoplovu za izbjegavanje sudara

2. ADF – Automatic direction finding equipment, automatski radiokompas

3. AFIL – Flight plan filed in the air, plan leta predan iz zraka (tijekom leta)

4. AFIS – Aerodrome flight information service, usluga pružanja aerodromskih letnih informacija

5. ATC – Air traffic control, kontrola zračnog prometa

6. ATFM – Air traffic flow management, upravljanje protokom zračnog prometa

7. CDA – Continuous descent approach, prilaženje s neprekinutim snižavanjem

8. CTOT – Calculated take-off time, proračunato vrijeme uzlijetanja

9. DME – Distance measuring equipment, daljinomjer

10. EAT – Expected approach time, očekivano vrijeme prilažanja

11. ELT – Emergency locator transmitter, odašiljač za lociranje u slučaju nužde

12. EPNdB – Effective Perceived Noise dB, efektivna buka izražena u dB

13. FAF – Final approach fix, preletište završnog prilaženja

14. FAP-Final approach point, točka završnog prilaženja

15. FAR – Federal Aviation Regulations, Savezni zrakoplovni propisi (SAD)

16. FIR – Flight information region, područje letnih informacija

17. FIS – Flight information service, usluga pružanja letnih informacija.

18. FL – Flight level, razina leta

19. GND – Ground, tlo (zemlja)

20. GP-Glide path, odašiljač putanje poniranja

21. IAF – Initial approach fix, preletište početnog prilaženja

22. IAS – Indicated airspeed, indicirana brzina

23. IF – Intermediate fix, preletište međuprilaženja

24. IFR – Instrument flight rules, pravila instrumentalnog letenja

25. ILS – Instrument landing system, sustav za instrumentalno slijetanje

26. JAR-Joint Aviation Requirements, zahtjevi Zajedničkih zrakoplovnih vlasti

27. LLZ-Localizer, odašiljač pravca slijetanja

28. M – Mach number, Machov broj

29. MAPt – Missed approach point, točka neuspjelog prilaženja

30. MDA – Minimum descent altitude, minimalna apsolutna visina snižavanja

31. MDH – Minimum descent height, minimalna visina snižavanja

32. MLS – Microwave landing system, mikrovalni sustav za slijetanje

33. MSA – Minimum sector altitude, minimalna sektorska apsolutna visina

34. MSL – Mean sea level, srednja razina mora

35. MTOM – maximum take-off mass, najveća dopuštena uzletna masa.

36. NDB – Non-directional radio beacon, neusmjereni radiofar

37. PAR-Precision approach radar, radarski sustav za precizno prilaženje

38. PIREP – Pilot report, izvještaj pilota

39. QDM – Magnetic heading (zero wind), magnetski smjer leta (u uvjetima bez vjetra)

40. QDR – Magnetic bearing, magnetski navigacijski smjer

41. QFE – Atmospheric pressure at aerodrome elevation (or at runway threshold), tlak zraka na razini aerodroma (ili na pragu uzletno-sletne staze)

42. QNE – Altimeter subscale set to 1013.2 hPa, visinomjer postavljen na 1013.2 hPa

43. QNH – Altimeter subscale setting to obtain elevation when on the ground, visinomjer postavljen za dobivanje nadmorske visine

44. QTE – True bearing, stvarni navigacijski smjer

45. RNAV – Area navigation, prostorna navigacija

46. RNP – Required navigation performance, zahtijevana navigacijska sposobnost

47. RPL – Repetitive flight plan, trajni plan leta

48. RVSM – Reduced vertical separation minimum, smanjeni minimum vertikalnog razdvajanja (300 m (1 000 ft) od i uključujući FL 290 do i uključujući FL 410)

49. SID – Standard instrument departure, standardni instrumentalni odlazak

50. SIGMET – Significant meteorological information, značajne meteorološke informacije

51. SRA – Surveillance radar approach, prilaženje pomoću nadzornog radara

52. SSR – Secondary surveillance radar, sekundarni nadzorni radar

53. TCAS – Traffic alert and collision avoidance system, sustav signaliziranja opasnosti i davanja uputa za izbjegavanje sudara

54. VFR – Visual flight rules, pravila vizualnog letenja

55. VHF – Very high frequency, vrlo visoka frekvencija (30 – 300 MHz)

56. VOR-Very high frequency omnidirectional radio range, VHF svesmjerni radiofar

Temeljna pravila ponašanja u zračnom prometu

Članak 3.

(1) Svaki sudionik u zračnom prometu, koji pripada zrakoplovnom, pomoćnom ili drugom stručnom osoblju, mora se ponašati na način koji jamči sigurnost i red u obavljanju zračnog prometa, te da pritom nitko nije ugrožen, oštećen ili ometan i uznemiravan više nego što je u danim okolnostima neizbježno.

(2) Buka koju stvara zrakoplov ne smije biti veća nego što to neizbježno zahtijeva propisno upravljanje ili posluživanje zrakoplova.

(3) Osoba koja je pod utjecajem alkohola ili drugih omamljujućih sredstava, ili koja je u takvom tjelesnom ili duševnom stanju da nije u stanju obavljati poslove pilota zrakoplova ili člana posade, ne smije upravljati zrakoplovom niti djelovati kao drugi član posade.

(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na ostalo zrakoplovno osoblje.

(5) U smislu ovoga Pravilnika, smatrat će se da je pod utjecajem alkohola osoba, kojoj je prisutnost alkohola u organizmu utvrđena odgovarajućim sredstvima za mjerenje alkoholiziranosti, a odgovara količini većoj od 0,2 g/kg, a za vojno zrakoplovno osoblje 0,0 g/kg. Pod omamljujućim sredstvima u smislu ovoga Pravilnika podrazumijevaju se sredstva koja utječu na tjelesno i duševno stanje osobe, zbog kojih je ugroženo sigurno i pravilno obavljanje njezinih poslova, te zbog kojih je ugrožena njena sigurnost i sigurnost osoba s kojima dolazi u dodir tijekom obavljanja poslova.

Zapovjednik zrakoplova

Članak 4.

(1) Za upravljanje zrakoplovom tijekom leta i na tlu, odgovoran je zapovjednik zrakoplova kojega odredi operator zrakoplova.

(2) Ako u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka operator zrakoplova ne odredi zapovjednika zrakoplova, tada se zapovjednikom zrakoplova smatra pilot koji upravlja zrakoplovom sa sjedišta zapovjednika zrakoplova. Ako sjedalo zapovjednika zrakoplova nije posebno određeno u letačkom priručniku zrakoplova ili u uputi za uporabu zrakoplova, sjedalom zapovjednika zrakoplova smatra se:

1. kod aviona, motornih jedrilica i jedrilica ako su sjedala smještena jedno pored drugoga – lijevo sjedalo,

2. kod aviona, motornih jedrilica i jedrilica ako su sjedala smještena jedno iza drugoga – sjedalo u kojemu se tijekom samostalnog leta mora nalaziti pilot,

3. kod rotokoptera – desno sjedalo.

(3) Instruktor letenja smatra se zapovjednikom zrakoplova prilikom obavljanja vježbovnih i ispitnih letova pod njegovim nadzorom, ako nije određen drugi zapovjednik zrakoplova.

(4) Odredbe ovoga Pravilnika o pravima, dužnostima i odgovornostima pilota zrakoplova vrijede i za zapovjednika zrakoplova ako odredbama ovoga Pravilnika nije drukčije propisano, bez obzira da li zrakoplovom upravlja zapovjednik zrakoplova ili neka druga osoba.

(5) Posebnosti zapovijedanja hrvatskim vojnim zrakoplovima uređuju se posebnim propisom.

Prava i dužnosti zapovjednika zrakoplova

Članak 5.

(1) Zapovjednik zrakoplova ima pravo konačne odluke kad se radi o upravljanju zrakoplovom. Zapovjednik zrakoplova mora poduzeti sve potrebne mjere za sigurnost tijekom leta, uzlijetanja, slijetanja i vožnje.

(2) Zapovjednik zrakoplova dužan je pridržavati se odredaba Zakona o zračnom prometu, odredaba ovoga Pravilnika i drugih propisa koji se odnose na letenje i uporabu zrakoplova, te postupati u skladu s odobrenjima i uputama nadležne kontrole zračnog prometa, odnosno pridržavati se odredaba propisa kojim se uređuju pružanje usluga aerodromskih letnih informacija te pravila i postupci letenja na nekontroliranim aerodromima.

Priprema leta

Članak 6.

(1) Tijekom pripreme leta, zapovjednik zrakoplova mora se upoznati sa svom dokumentacijom i informacijama od značaja za sigurnu provedbu planiranog leta te provjeriti sposobnost i pripremljenost zrakoplova i posade zrakoplova, provjeriti da se teret kojega prevozi nalazi u sigurnom stanju, da se najveće dopuštene mase zrakoplova neće prekoračiti, da se u zrakoplovu nalaze propisane isprave i knjige, kao i da su potrebni podaci o letu unijeti u dnevnik zrakoplova (Journey Log Book), ako je njegovo vođenje propisano.

(2) Ako planirani let namjerava obavljati izvan okolice aerodroma odlaska (izvanaerodromski let – cross country flight), odnosno prije svakog leta prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR), zapovjednik zrakoplova mora se u dostatnom opsegu upoznati s raspoloživim zrakoplovno-meteorološkim izvještajima i prognozama. Prije leta za koji je propisana obvezna predaja plana leta, zapovjednik zrakoplova dužan je na najsvrhovitiji način pribaviti preduzletne informacije (pre-flight information) od Prijavnog ureda operativnih usluga kontrole zračnog prometa (air traffic services reporting office-ARO).

(3) Smatra se da se let obavlja izvan okolice aerodroma kad zapovjednik zrakoplova više ne vidi odnosno ne može uočiti letenje drugih zrakoplova u aerodromskom prometnom krugu (aerodrome traffic circuit).

(4) Posebnosti priprema leta za hrvatske vojne zrakoplove uređuju se posebnim propisom.

Primjena pravila letenja

Članak 7.

(1) Letenje zrakoplova obavlja se prema odredbama ovoga Pravilnika kojima se uređuju opća pravila letenja (članci 19. do 52.), pravila vizualnog letenja (VFR) (članci 53. do 60.), pravila instrumentalnog letenja (IFR) (članci 61. do 64.), te u skladu s drugim uvjetima i postupcima utvrđenim odredbama ovoga Pravilnika.

(2) Prema pravilima vizualnog letenja (VFR), smije se letjeti ako su vrijednosti za vidljivost, odstojanje zrakoplova od oblaka i visinu baze oblaka za obavljanje odnosnog leta, jednake ili veće od vrijednosti utvrđenih u Dodatku 6. ovoga Pravilnika.

(3) Kada prevladavaju meteorološki uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, pilot zrakoplova može letjeti i prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR) ako to naznači u planu leta, ako ima propisana ovlaštenja i ako je zrakoplov opremljen propisanom navigacijskom, komunikacijskom i drugom opremom.

(4) Prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR), mora se letjeti ako su vrijednosti za vidljivost, odstojanje zrakoplova od oblaka i visinu baze oblaka za obavljanje odnosnog leta, manje od vrijednosti utvrđenih u Dodatku 6. ovoga Pravilnika. Letenje prema pravilima vizualnog letenja (VFR) u takvim uvjetima, smije se obavljati samo ako je nadležna kontrola zračnog prometa izdala odobrenje za obavljanje posebnog VFR leta (special VFR flight) prema odredbama članka 57. ovoga Pravilnika.

(5) U odgovarajuće klasificiranom zračnom prostoru ne smije se letjeti brzinama koje su veće od brzina utvrđenih u Dodatku 6. ovoga Pravilnika, osim ako se radi o vojnim zrakoplovima koji uslijed svojih letnih osobina i svojstava nisu u stanju održavati minimalne utvrđene brzine u odgovarajuće klasificiranom zračnom prostoru uz obvezu rezervacije prostora u zračnom prostoru klase G (uvjetno zabranjeno područje). Ako to prometna situacija dopušta i pritom se ne ugrožava sigurnost zračnog prometa, nadležna kontrola zračnog prometa može u pojedinom slučaju dopustiti iznimke u pogledu ograničenja brzine.

(6) Opseg pružanja operativnih usluga kontrole zračnog prometa, koje se obavljaju u kontroliranom odnosno nekontroliranom zračnom prostoru unutar područja letnih informacija, utvrđuju se na temelju klasifikacije zračnog prostora, a u skladu s Dodatkom 5. ovoga Pravilnika.

Letenje zrakoplovno-sportskih letjelica, letjelica bez posade, raketa i ostalih letećih objekata

Članak 8.

(1) Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuju se na letenje zrakoplovno-sportskih letjelica i letjelica bez posade, osim ako se pojedine odredbe zbog letačko operativnih osobina tih letjelica, posebice zbog izuzeća od obveze posjedovanja svjedodžbe o plovidbenosti i obveze uporabe aerodroma, te posebnog načina letenja zrakoplovno-sportske letjelice ili nepostojanja posade, ne mogu primjenjivati.

(2) U hrvatskom zračnom prostoru letjelica bez posade smije letjeti samo u područjima s ograničenjem letenja.

(3) Rakete i ostali leteći objekti koji mogu ugroziti sigurnost zračnog prometa u hrvatskom zračnom prostoru mogu se lansirati u znanstvene, sportske i druge svrhe, na način i pod uvjetima utvrđenim odredbama ovoga Pravilnika.

(4) Posebnosti letenja hrvatskih vojnih letjelica bez posade uređuju se posebnim propisom.

Uzlijetanja i slijetanja na određeni aerodrom

Članak 9.

(1) Uzlijetanja i slijetanja zrakoplova na određeni aerodrom, ne smiju se obavljati ako nisu utvrđeni postupci za sigurno uzlijetanje i slijetanje na taj aerodrom (npr. propisi za lokalni promet, postupci za smanjenje buke, postupci tijekom leta, odgovarajuće popratne karte aerodroma itd.).

(2) Pravila iz stavka 1. ovoga članka za uzlijetanje i slijetanje vojnih zrakoplova objavljuju se u posebnoj publikaciji koju objavljuje ministarstvo nadležno za poslove obrane.

Pružanje usluga aerodromskih letnih informacija

Članak 10.

(1) Na nekontroliranim aerodromima na kojima je predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija (AFIS), te poslove u skladu s propisanim uvjetima obavlja stručna osoba koju određuje operator aerodroma (u daljnjem tekstu: stručna osoba za AFIS).

(2) Radi sigurnog odvijanja zračnog prometa, stručna osoba za AFIS dužna je neposredno surađivati s najbližom nadležnom kontrolom zračnog prometa na propisan način.

Provjera pripreme leta, propisanih dokumenata i nošenje registracijskih oznaka

Članak 11.

(1) Na zahtjev nadležnog zrakoplovnog inspektora, pilot civilnog zrakoplova mora dokazati da je propisno pripremio let, a zrakoplovno osoblje mora dati na uvid propisane isprave i knjige zrakoplova koje se odnose na posadu zrakoplova i zrakoplov.

(2) Hrvatski i inozemni zrakoplovi moraju nositi jasno i dobro vidljive registracijske oznake, koje osiguravaju njihovo uočavanje i prepoznavanje tijekom leta. U zrakoplovu se moraju nalaziti dokumenti, koji su propisani u državi registracije zrakoplova za letenje u međunarodnom zračnom prometu, a poglavito potvrda o registraciji, svjedodžba o plovidbenosti zrakoplova, te dokaz o potrebnim sklopljenim osiguranjima, ako se ne radi o državnim zrakoplovima.

Radiotelefonska komunikacija

Članak 12.

(1) Radi obavljanja jednoobrazne, brze i nedvosmislene radiotelefonske komunikacije pilot zrakoplova i nadležna kontrola zračnog prometa odnosno stručna osoba za AFIS, moraju upotrebljavati propisane normirane međunarodne izraze i kratice na engleskom odnosno hrvatskom jeziku sukladno odredbama članka 116. Zakona o zračnom prometu.

(2) Postupke, fraze, termine i kratice za obavljanje radiotelefonske komunikacije iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje HKZP.

(3) Pilot zrakoplova mora u slučajevima utvrđenim u Dodatku 6. ovoga Pravilnika, biti na stalnom prijamu na radiofrekvenciji nadležne kontrole zračnog prometa, te u slučaju potrebe uspostaviti radiotelefonsku komunikaciju s nadležnom kontrolom zračnog prometa.

Signali i znakovi

Članak 13.

(1) Tijekom letenja u hrvatskom zračnom prostoru svi civilni i vojni zrakoplovi moraju upotrebljavati propisane signale i znakove u skladu s odredbama Dodatka 2. ovoga Pravilnika.

(2) Ako pilot zrakoplova opazi ili primi signale i znakove iz stavka 1. ovoga članka mora poduzeti mjere predviđene odredbama Dodatka 2. ovoga Pravilnika.

(3) Signali i znakovi iz stavka 1. ovoga članka moraju se primjenjivati samo u propisane svrhe. Drugi signali i znakovi koji bi se s njima mogli zamijeniti, ne smiju se upotrebljavati.

(4) Ako radiokomunikacija već postoji, odobrenja i/ili upute nadležne kontrole zračnog prometa odnosno savjeti i informacije koje se daju u okviru pružanja aerodromskih letnih informacija, imaju prednost pred svjetlosnim i zemaljskim signalima i znakovima. Ova odredba se ne primjenjuje na signale iz Dodatka 2. članka 5. stavak 1. točka 6. ovoga Pravilnika.

Signali i znakovi za presretanje

Članak 14.

(1) Ako pilot civilnog zrakoplova kojega presreće vojni zrakoplov opazi signale i znakove utvrđene odredbama ovoga članka i odredbama Dodatka 3. ovoga Pravilnika, mora neodložno poduzeti mjere predviđene tim odredbama.

(2) Pilot civilnog zrakoplova presretnutog u hrvatskom zračnom prostoru dužan je:

1. slijediti upute presretača koje odgovaraju vizualnim signalima utvrđenima u Dodatku 3. stavku 1. točka 1. a) do c) ili davati signale na način utvrđen u Dodatku 3. stavak 1. točka 2. a) do c) ovoga Pravilnika,

2. o presretanju izvijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa, ako je to moguće,

3. pokušati uspostaviti radiokomunikaciju s presretačem ili tijelom nadležnim za navođenje zrakoplova, emitirajući opći poziv na frekvenciji za slučaj nužde (121.5 MHz i/ili 243 MHz), navodeći pritom svoj pozivni znak, poziciju zrakoplova i vrstu leta, i

4. postaviti SSR transponder na mod A, kôd 7700, ako od nadležne kontrole zračnog prometa nije primio drugačije upute.

(3) Ako je bilo koja uputa primljena radiokomunikacijom sa zemlje u suprotnosti s uputama ili signalima presretača, pilot zrakoplova mora slijediti upute presretača i neodložno pribaviti razjašnjenje glede suprotnosti uputa.

(4) Ako tijekom radiokomunikacije s presretačem ne postoji mogućnost sporazumijevanja na istom jeziku, moraju se pokušati razmijeniti bitne informacije i potvrditi primljene upute primjenjujući sljedeće izraze uz navedeni izgovor. Svaki se izraz mora emitirati dva puta.

1. Izrazi koje koristi presretač:

Izraz Izgovor Značenje
CALL SIGN KOL SAJN Koji je Vaš pozivni znak?
FOLLOW FOL OU Slijedite me!
DESCEND DI SEND Počnite snižavanje za slijetanje!
YOU LAND JU LEND Sletite na ovaj aerodrom!
PROCEED PRO SID Možete nastaviti let!

2. Izrazi koje koristi presretnuti zrakoplov:

Izraz Izgovor Značenje
CALL SIGN KOL SAJN Moj pozivni znak je …
WILCO VIL KO Razumio, postupam prema uputi!
CAN NOT KEN NOT Nemoguće slijediti uputu!
REPEAT RI PIT Ponovite Vašu uputu!
AM LOST EM LOST Pozicija nepoznata!
MAYDAY MEJ DEJ U nuždi sam!
HIJACK HAJ DŽEK Otet sam!
LAND
(ime arodroma)
LEND Tražim slijetanje na
(ime aerodroma)!
DESCEND DI SEND Tražim snižavanje!

(5) Izrazi tiskani masnim slovima moraju se naglašavati. Obzirom na okolnosti, korištenje izraza »HIJACK« može biti neprovedivo, te stoga nije preporučljivo. Pilot zrakoplova mora navesti pozivni znak zrakoplova koji se koristi u radiokomunikaciji s kontrolom zračnog prometa, a koji odgovara registracijskoj oznaci zrakoplova navedenoj u planu leta.

(6) Tijekom postupka presretanja, pilot presretača opremljenog SSR transponderom mora postupiti sukladno odredbi članka 112. stavak 6. ovoga Pravilnika.

Zabranjena područja i područja s ograničenjem letenja

Članak 15.

(1) Letenje kroz zabranjena područja (prohibited area-P) je zabranjeno.

(2) Područja s ograničenjem letenja su uvjetno zabranjena područja (restricted area-R), privremeno izdvojena područja (temporary segragated area-TSA) i opasna područja (danger area-D). Područjima s ograničenjem letenja smatraju se i područja utvrđena u svrhu rane identifikacije zrakoplova radi zaštite suvereniteta Republike Hrvatske.

(3) Letovi zrakoplova u području utvrđenom u svrhu rane identifikacije zrakoplova radi zaštite suvereniteta Republike Hrvatske obavljaju se na temelju posebnoga propisa.

Letenje kroz uvjetno zabranjena i privremeno izdvojena područja

Članak 16.

(1) Kroz uvjetno zabranjena i privremeno izdvojena područja smije se letjeti:

1. ako to dozvoljavaju uvjeti pod kojima je takvo područje utvrđeno,

2. ako je nadležna kontrola zračnog prometa izdala odobrenje za letenje kroz određeno područje u pojedinom slučaju ili općenito,

3. ako je u slučaju vojnog zrakoplova koji obavlja posebnu zadaću ministarstva nadležno za poslove obrane izdalo odobrenje za letenje u određenom području, te

4. ako je u slučaju letova koji se obavljaju u svrhu potrage i spašavanja ili pružanja hitne medicinske pomoći letenje kroz takvo područje prethodno dogovoreno između tijela nadležnog za potragu i spašavanje i tijela koje je odgovorno za djelovanje u tom području.

(2) Tijekom vremena u kojemu je uvjetno zabranjeno ili privremeno izdvojeno područje djelatno, nadležna kontrola zračnog prometa može za IFR let izdati odobrenje za letenje u tom području ako u tom trenutku u njemu nema nikakvih djelovanja. Odobrenje za VFR let u uvjetno zabranjenom ili privremeno izdvojenom području izdat će se na zahtjev pilota.

Letenje kroz opasna područja

Članak 17.

(1) Letenje kroz opasna područja piloti zrakoplova trebaju izbjegavati, a prije ulaska u opasno područje uspostaviti radiokomunikaciju s nadležnom jedinicom kontrole zračnog prometa.

(2) Tijekom vremena u kojemu je opasno područje djelatno ali se u njemu trenutno ne obavljaju djelatnosti, nadležna kontrola zračnog prometa će izdati odobrenje ili upute za let u tom području i to IFR letu bez posebnog zahtjeva pilota, a VFR letu samo na zahtjev pilota.

Mjerne jedinice i kratice

Članak 18.

(1) U zračnom prometu vrijeme se mjeri i određuje primjenom jedinstvenog koordiniranog vremena (Universal Time Co-ordinated – UTC).

(2) U zračnom prometu kao referentni geodetski sustav za utvrđivanje lokacija primjenjuje se Svjetski geodetski sustav 84 (World Geodetic System-WGS 84).

(3) Prilikom letenja primjenjuju se sljedeće mjerne jedinice za:

1. navigaciju

– nautička milja (NM) i desetice;

2. kraće udaljenosti (do 4 000 m), poglavito za mjerenje udaljenosti na aerodromima

– metar (m);

3. apsolutnu visinu (altitude) i relativnu visinu (height)

– stopa (ft);

4. nadmorsku visinu (elevation)

– stopa (ft);

5. horizontalnu brzinu, uključujući brzinu vjetra

– čvor (kt);

6. vertikalnu brzinu

– stopa u minuti (ft/min);

7. smjer vjetra kod uzlijetanja i slijetanja

– stupanj (°) prema magnetskom sjeveru;

8. smjer vjetra

– stupanj (°) prema geografskom sjeveru;

9. vidljivost u letu, pri tlu i uzduž uzletno-sletne staze

– kilometar ili metar (km ili m);

10. tlak zraka za postavljanje barometarskog visinomjera

– hektopascal (hPa);

11. temperaturu

– stupanj Celsiusa (°C);

12. masu, ili težinu

– tone (t) ili kilogrami (kg).

(4) Na zahtjev pilota zrakoplova, kao mjerna jedinica za mjerenje tlaka zraka u svrhu postavljanja barometarskog visinomjera, može se koristiti inch Hg ili mm Hg.

(5) Iznimno od odredaba stavka 3. ovoga članka, za letenje hrvatskih vojnih zrakoplova mogu se koristiti i druge mjerne jedinice.

Dio drugi

ZAJEDNIČKE ODREDBE O LETENJU ZRAKOPLOVA

Glava 1.OPĆA PRAVILA LETENJA

Odjeljak 1.OPĆE ODREDBE

Minimalna sigurna visina

Članak 19.

(1) Letenje ispod minimalne sigurne visine (minimum safe height) dozvoljeno je samo prilikom slijetanja ili uzlijetanja.

(2) Minimalna sigurna visina je visina koja osigurava da u slučaju slijetanja u nuždi neće doći do neprimjerenog i nepotrebnog uznemiravanja stanovništva bukom zrakoplova, odnosno nepotrebnog ugrožavanja osoba i stvari na tlu ili vodi.

(3) Iznad gradova, drugih gusto naseljenih područja i skupova ljudi, minimalna sigurna visina ne smije biti manja od 1 000 stopa iznad najviše prepreke u polumjeru od 600 m od pozicije zrakoplova, a u svim drugim slučajevima 500 stopa iznad zemlje ili vode.

(4) Ako je to potrebno zbog vrste letenja koje se obavlja i ako se pritom opravdano pretpostavlja da ne postoji opasnost za osobe i stvari na tlu

– slobodni baloni s posadom smiju letjeti ispod visine od 1 000 stopa iz stavka 3. ovoga članka,

– slobodni baloni s posadom, jedrilice, ovjesne jedrilice (hang-glider) i parajedrilice (paraglider) smiju letjeti ispod visine od 500 stopa iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Letenje ispod mostova i sličnih objekata te dalekovoda i antena, zabranjeno je osim ako je za to Ministarstvo izdalo odobrenje u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(6) Iznimno od odredaba stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo može za letove posebne namjene, odobriti letenje i na visinama manjim od propisanih, ako je to potrebno radi obavljanja poslova i zadaća i ako se pritom ne ugrožavaju osobe i stvari na tlu.

(7) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se na letove za posebna djelovanja u skladu s odredbama članka 18. Zakona o zračnom prometu, brišuće letove hrvatskih vojnih zrakoplova, letove zrakoplova policijskih postrojbi, letove u svrhu pružanja hitne medicinske pomoći i letove u svrhu potrage i spašavanja zrakoplova.

(8) Iznimno od odredaba stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo u pojedinom slučaju može za letenje iznad gradova, drugih gusto naseljenih područja i skupova ljudi utvrditi veće visine od visina predviđenih odredbama stavka 3. ovoga članka.

(9) Iznimno od odredaba stavka 3. ovoga članka, ministarstvo nadležno za poslove obrane može za letove hrvatskih vojnih zrakoplova koji nisu obuhvaćeni odredbom stavka 7. ovoga članka, odobriti letenje i na visinama manjim od propisanih.

Izbacivanje predmeta ili drugih tvari iz zrakoplova u letu

Članak 20.

(1) Izbacivanje ili raspršivanje predmeta ili drugih tvari iz zrakoplova u letu je zabranjeno, osim ako Ministarstvo to odobri.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, iz zrakoplova u letu se smiju izbacivati balasti u obliku neškodljive tekućine ili finog pijeska, gorivo, užad za vuču, reklame te slični predmeti, ako je to u interesu sigurnosti zrakoplova ili zaštite života i zdravlja osoba u zrakoplovu, te ako se izbacuju ili raspršuju na mjestima gdje ne prijeti opasnost po osobe ili stvari na tlu.

(3) Izbacivanje goriva iz zrakoplova u letu ne smije se obavljati na razinama manjim od 5000 stopa u slučaju izbacivanja kerozina, odnosno 2000 stopa u slučaju izbacivanja benzina.

(4) Izbacivanje ili raspršivanje predmeta ili drugih tvari iz hrvatskih vojnih zrakoplova u letu uređuje se posebnim propisom.

Akrobatski letovi

Članak 21.

(1) Akrobatski letovi smiju se obavljati samo u vizualnim meteorološkim uvjetima uz izričitu suglasnost svih osoba u zrakoplovu. Akrobatski letovi zrakoplovno-sportskim letjelicama dozvoljeni su ako je to predviđeno uputom za uporabu koju je izdao proizvođač te letjelice.

(2) Akrobatski letovi na visinama manjim od 1 500 stopa, iznad gradova i drugih gusto naseljenih područja, te iznad skupova ljudi i zračnih luka na kojima se odvija javni zračni promet su zabranjeni. Ministarstvo može, na zahtjev, u pojedinom slučaju odobriti iznimke.

(3) Za obavljanje akrobatskih letova u okolici nekontroliranog aerodroma, osim odobrenja nadležne kontrole zračnog prometa, potrebno je pribaviti i suglasnost stručne osobe za AFIS ako je na tom aerodromu predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija.

(4) Posebnosti akrobatskih letova hrvatskih vojnih zrakoplova uređuju se posebnim propisom.

Grupno letenje

Članak 22.

(1) Za obavljanje grupnog letenja potrebna je suglasnost svih pilota koji sudjeluju u takvom letu. U jednoj grupi koja obavlja let u kontroliranom zračnom prostoru može biti maksimalno 5 zrakoplova.

(2) Prilikom izdavanja odobrenja kontrole zračnog prometa i primjene razdvajanja, nadležna kontrola zračnog prometa smatrat će zrakoplove koji sudjeluju u grupnim letovima jednim zrakoplovom. Vođa grupe i piloti koji sudjeluju u grupnim letovima odgovorni su za održavanje potrebnog sigurnog međusobnog odstojanja unutar grupe te tijekom manevriranja u svrhu stvaranja i razdvajanja grupe.

(3) Prilikom obavljanja grupnih letova u kontroliranom zračnom prostoru, piloti svih zrakoplova u grupi moraju održavati horizontalni razmak do najviše 0,5 NM i vertikalni razmak do najviše 100 stopa od zrakoplova vođe grupe. Ako se namjerava letjeti na većim razmacima, mora se od nadležne kontrole zračnog prometa zatražiti odobrenje za razdvajanje grupe i primjenu pojedinačnog razdvajanja.

(4) Zone aerodromskog prometa (ATZ) i kontrolirane zone (CTR) moraju se tijekom obavljanja grupnih letova izbjegavati ako se unutar njih ne namjerava sletjeti sukladno odredbi članka 38. stavak 1. točka 13. ovoga Pravilnika.

(5) Svi zrakoplovi u grupi moraju biti opremljeni propisanom komunikacijskom i navigacijskom opremom. Tijekom grupnog letenja radiotelefonsku komunikaciju s nadležnom kontrolom zračnog prometa sukladno odredbama članka 12. stavak 3. ovoga Pravilnika obavlja vođa grupe, a ostali zrakoplovi u grupi moraju biti na slušanju (stalnom prijamu) na istoj frekvenciji. Samo vođa grupe postavlja SSR transponder na odgovarajući dodjeljeni ili propisani kod.

(6) Ako tijekom grupnog leta vođa grupe izgubi orijentaciju postupa se sukladno odredbama članka 164. stavak 2. i 3. ovoga Pravilnika.

(7) Grupno letenje hrvatskih vojnih zrakoplova uređuje se posebnim propisom.

Vučni i promidžbeni letovi

Članak 23.

(1) Promidžbeni letovi, prigodom kojih se zrakoplovom vuku predmeti, smiju se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva. Odobrenje će se izdati samo:

1. ako pilot zrakoplova posjeduje propisano ovlaštenje za vuču,

2. ako je zrakoplov opremljen baždarenim barografom za zapisivanje visina tijekom leta,

3. ako u grupnom letu ne sudjeluje više od tri (3) zrakoplova, pri čemu razmak između predmeta kojeg vuče prethodni zrakoplov i zrakoplova koji ga slijedi, kao i između samih zrakoplova mora iznositi najmanje 200 stopa (60 m), te

4. ako osiguranje operatora zrakoplova od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama izričito uključuje vuču predmeta.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odgovarajuće i na vuču predmeta u ostale svrhe. Odredba stavka 1. točka 2. ne primjenjuje se na obavljanje radova iz zraka ako se pritom upotrebljava helikopter.

(3) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, odobrenje nije potrebno za vuču jedrilica i ovjesnih jedrilica pod uvjetom da pilot posjeduje propisano ovlaštenje za vuču.

(4) Iznimno od odredaba članka 19. ovoga Pravilnika, promidžbeni letovi mogu se obavljati na visinama od najmanje 1 000 stopa iznad najviše prepreke u polumjeru od 600 m. Iznad gradova, drugih gusto naseljenih područja i skupova ljudi, promidžbeni letovi mogu se obavljati na visini od najmanje 2 000 stopa iznad najviše prepreke u polumjeru od 600 m. U tim se područjima, moraju isključivo upotrebljavati zrakoplovi koji udovoljavaju strožim zahtjevima za zaštitu od buke zrakoplova, u skladu s propisom. Promidžbeni letovi unutar kontroliranih zona i zračnom prostoru klase C, smiju se obavljati samo uz prethodno pribavljeno odobrenje nadležne kontrole zračnog prometa.

(5) Za obavljanje promidžbenih letova, Ministarstvo može propisati posebna vremenska ograničenja.

(6) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka, nije potrebno za promidžbene letove kod kojih je poruka ispisana samo na zrakoplovu.

(7) Promidžbeni letovi u kojima se koriste akustična sredstva su zabranjeni.

(8) Vučni letovi hrvatskih vojnih zrakoplova uređuju se posebnim propisom.

Letovi nadzvučnim brzinama

Članak 24.

(1) Letovi civilnih zrakoplova nadzvučnim brzinama u hrvatskom zračnom prostoru su zabranjeni.

(2) Letovi vojnih zrakoplova nadzvučnim brzinama u hrvatskom zračnom prostoru, dozvoljeni su na razinama leta višim od 33 000 stopa.

(3) Iznimno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka, Ministarstvo može odobriti iznimke od propisane zabrane, samo ako je zajamčeno da se probijanje zvučnog zida neće zamijetiti sa zemljine površine.

(4) Odobrenje iz stavka 3. ovoga članka, koje se odnosi na nadzvučne letove civilnih zrakoplova, može se izdati uz utvrđene uvjete, ograničenja i s određenim rokom. Pritom se mogu propisati određene razine i rute, a ako se namjerava uzletjeti ili sletjeti unutar područja Republike Hrvatske i određeni aerodromi.

(5) Pojedinačni probni let nadzvučnom brzinom može se odobriti u svrhu dokazivanja da se probijanje zvučnog zida neće zamijetiti sa zemljine površine, te ako operator zrakoplova dokaže postojanje osiguranja od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama.

Letovi jedrilica i zrakoplovno-sportskih letjelica u oblacima

Članak 25.

(1) Ako se sigurnost zračnog prometa može održavati odgovarajućim mjerama, nadležna kontrola zračnog prometa može odobriti letove jedrilica u oblacima. Izdavanje odobrenja nadležne kontrole zračnog prometa, može biti uvjetovano posjedovanjem odgovarajuće komunikacijske i navigacijske opreme, prometnom situacijom te drugim razlozima, ako se opravdano pretpostavlja da bi se takvim letom mogla ugroziti sigurnost zračnog prometa.

(2) Letovi jedrilica u opasnim oblacima (kumulonimbus) su dozvoljeni ako je to predviđeno uputom za uporabu koju je izdao proizvođač jedrilice.

(3) Dvije ili više jedrilica mogu letjeti u istom oblaku, ako između njih postoji stalna radiokomunikacija i ako vertikalno odstojanje između dvije jedrilice iznosi najmanje 500 stopa (150 m). Vertikalno odstojanje se osigurava, stalnim uzajamnim obavještavanjem i dogovorom pilota jedrilica putem radiokomunikacije.

(4) Letovi zrakoplovno-sportskih letjelica u oblacima su zabranjeni.

(5) Uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje HKZP.

Izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja aviona, rotokoptera, zračnih brodova, motornih jedrilica, mikrolakih aviona i jedrilica

Članak 26.

(1) Izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja aviona, rotokoptera, zračnih brodova, motornih jedrilica, mikrolakih aviona i jedrilica, smiju se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(2) Ministarstvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva dokaz o suglasnosti vlasnika ili drugih korisnika posjeda, na kojem se namjerava obavljati izvanaerodromsko slijetanje ili uzlijetanje.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, za izvanaerodromsko slijetanje motornih jedrilica i jedrilica prilikom obavljanja izvanaerodromskih letova, odobrenje nije potrebno.

(4) Izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja hrvatskih vojnih zrakoplova uređuju se posebnim propisom.

Letenje balona i korištenje vezanih balona, zmajeva i vučenih padobrana

Članak 27.

(1) Izvanaerodromska uzlijetanja slobodnih balona s posadom smiju se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva.

(2) Korištenje vezanih balona dozvoljeno je samo uz odobrenje Ministarstva.

(3) Odobrenje iz stavaka 2. ovoga članka, potrebno je za korištenje zmajeva (kite) i vučenih padobrana (man-carrying parachute kite), ako je uže kojim su vezani duže od 300 stopa. Korištenje zmajeva ili letenje vučenih padobrana zabranjeno je izvan područja zračnih luka (područje s ograničenjem gradnje), kao i na udaljenosti manjoj od 3 km od granice zračnih pristaništa i letjelišta.

(4) Ministarstvo može odobriti iznimke od odredaba stavka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Uže vezanih balona i zmajeva, za čije je korištenje potrebno odobrenje, mora biti uočljivo označeno na odstojanjima od po 100 m crveno-bijelim zastavicama danju, a crvenim i bijelim svjetlima noću, tako da je drugim zrakoplovima vidljivo iz svih smjerova.

Izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja ovjesnih jedrilica, parajedrilica i izvanaerodromski skokovi padobranom

Članak 28.

(1) Izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja ovjesnih jedrilica i parajedrilica smiju se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva, koje uključuje uzlijetanja ovjesnih jedrilica i parajedrilica pomoću vuče. Ministarstvo može od podnositelja zahtjeva zatražiti dokaz o suglasnosti vlasnika ili drugih korisnika posjeda na kojem se namjeravaju obavljati izvanaerodromska slijetanja i uzlijetanja.

(2) Izvanaerodromsko slijetanje ovjesnih jedrilica i parajedrilica kod izvanaerodromskih letova, dopušteno je i bez odobrenja Ministarstva.

(3) Odredbe stavka 1. ovoga članka, primjenjuju se na odgovarajući način na izvanaerodromske skokove padobranom.

Letenje zrakoplovnih modela i drugih daljinski upravljanih ili neupravljanih letećih objekata

Članak 29.

(1) Zrakoplovni modeli pokretani motorom s unutarnjim sagorijevanjem smiju letjeti na udaljenosti manjoj od 1,5 km od stambenih područja samo uz odobrenje Ministarstva. Odobrenje je potrebno i za zrakoplovne modele svih vrsta, koji lete na udaljenosti manjoj od 1,5 km od granica aerodroma. Zrakoplovni modeli svih vrsta smiju letjeti na aerodromima samo u skladu s uputama operatora aerodroma.

(2) Letenje zrakoplovnih modela na raketni pogon i daljinski upravljanih ili neupravljanih letećih objekata s vlastitim pogonom, smije se obavljati samo uz odobrenje Ministarstva. Odobrenje se može izdati stručno osposobljenim osobama za svaki pojedini slučaj ili kao opće odobrenje.

(3) Odobrenje iz stavka 2. ovoga članka nije potrebno za:

1. lansiranje signalnih raketa, koje se koriste u slučajevima spašavanja osoba i/ili stvari,

2. ispaljivanje pirotehničkih objekata, kod kojih goriva masa (pogonsko i efektivno punjenje) iznosi 20 g ili manje, ako pritom sigurnost zračnog prometa nije očito ugrožena, s izuzetkom ispaljivanja pirotehničkih objekata na udaljenosti manjoj od 1,5 km od granica aerodroma tijekom radnog vremena aerodroma,

3. letenje zrakoplovnih modela i letećih objekata na raketni pogon, kod kojih masa pogonskog goriva iznosi 20 g ili manje.

(4) Zahtjev za izdavanje odobrenja iz stavka 2. ovoga članka, mora sadržavati:

1. broj planiranih letova,

2. opis zrakoplovnog modela ili letećeg objekta s podacima o masi, uzletnoj masi i snazi motora ili pogonskog goriva,

3. vrstu upravljanja,

4. mjesto letenja i područje slijetanja/prizemljenja,

5. vrijeme početka letenja i trajanje,

6. očekivan vrhunac leta u slučaju letećih objekata,

7. dokaz o osiguranju operatora od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

(5) Za letenje zrakoplovnih modela ukupne mase manje od 5 kg koji nisu na raketni pogon, odobrenje Ministarstva nije potrebno.

(6) Letenje hrvatskih vojnih zrakoplovnih modela i drugih daljinski upravljanih i neupravljanih letećih objekata uređuje se posebnim propisom.

Posebno korištenje kontroliranog zračnog prostora

Članak 30.

(1) Prilikom posebnog korištenja kontroliranog zračnog prostora, od HKZP se prethodno mora pribaviti odobrenje za:

1. skokove padobranima i izbacivanje predmeta padobranima,

2. letenje zrakoplovnih modela i drugih daljinski upravljanih ili neupravljanih letećih objekata s vlastitim pogonom,

3. letenje slobodnih balona bez posade ukupne mase kupole balona i balasta veće od 0,5 kg, kao i za letenje uvezanih slobodnih balona bez posade, te grupno letenje slobodnih balona bez posade, te za

4. letenje mikrolakih aviona, parajedrilica i ovjesnih jedrilica.

(2) Za pribavljanje odobrenja HKZP odgovoran je:

1. pilot zrakoplova ili ovlašteni voditelj, odnosno organizator planiranog djelovanja, u slučaju iz stavka 1. točka 1. i 4. ovoga članka,

2. rukovatelj zrakoplovnog modela ili drugog letećeg objekta ili ovlašteni voditelj, odnosno organizator planiranog djelovanja, u slučaju iz stavka 1. točka 2. ovoga članka,

3. rukovatelj balona za letenje slobodnih balona bez posade, a organizator za letenje uvezanih slobodnih balona bez posade i grupnog letenja balona bez posade u slučaju iz stavka 1. točka 3. ovoga članka.

(3) Uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje HKZP.

Odjeljak 2.

IZBJEGAVANJE SUDARA I PRVENSTVO PUTA

Izbjegavanje sudara

Članak 31.

(1) Zbog izbjegavanja sudara, pilot zrakoplova mora u svakom trenutku održavati dostatni razmak od drugih zrakoplova, vozila i prepreka.

(2) Osim prilikom uzlijetanja i slijetanja, u letu se mora održavati odstojanje od najmanje 500 stopa (150 m) od pojedinih objekata ili drugih prepreka. Odredbe članka 19. stavak 1. do 3. ovoga Pravilnika o minimalnoj sigurnoj visini moraju se pritom primjenjivati.

(3) Odredbe stavka 2. ovoga članka, ne primjenjuju se na jedrilice, ovjesne jedrilice, parajedrilice i slobodne balone s posadom, a za ostale zrakoplove Ministarstvo može u pojedinom slučaju odobriti iznimke.

(4) Odredbe stavka 1. i 2. o obvezi pilota zrakoplova primjenjuju se i u slučaju kada se let obavlja u zračnom prostoru u kojemu djeluje kontrola zračnog prometa.

Osnove za primjenu pravila prednosti

Članak 32.

(1) Zrakoplovi koji se u letu međusobno približavaju u suprotnim smjerovima moraju se, ako postoji opasnost od sudara, izbjeći skretanjem udesno.

(2) Zrakoplov mora izbjeći drugi zrakoplov s vidljivo umanjenim manevarskim sposobnostima.

(3) Kod primjene pravila prednosti, motorne jedrilice čiji motor nije u uporabi smatraju se jedrilicama, mikrolaki avioni smatraju se motornim jedrilicama, a parajedrilica i ovjesna jedrilica smatraju se jedrilicom.

(4) Pilot zrakoplova koji, u skladu s odredbama o izbjegavanju sudara ili pravilima prednosti, ima prednost u odnosu na druge zrakoplove, zadržava smjer leta, razinu i brzinu sve dok opasnost od sudara ne prođe, a u slučaju potrebe, dužan je poduzeti potrebne mjere da bi se izbjegla opasnost od sudara.

(5) Odredbe o pravilima prednosti ne oslobađaju pilote zrakoplova koji sudjeluju u događaju od njihove dužnosti sprečavanja sudara uključujući manevre u svrhu izbjegavanja sudara na temelju informacija dobivenih pomoću sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara. Pilot zrakoplova koji u skladu s odredbama o izbjegavanju sudara ili pravilima prednosti izbjegava drugi zrakoplov ili njegovu letnu putanju i mora promijeniti svoj smjer leta, smije preletjeti iznad, ispod ili ispred drugog zrakoplova samo na takvom odstojanju koje isključuje ugrožavanje ili ometanje tog zrakoplova.

Pravila prednosti u letu

Članak 33.

(1) Ako se smjerovi leta dvaju zrakoplova križaju na približno istoj visini, zrakoplov koji dolazi slijeva mora primijeniti postupak izbjegavanja. Pod križanjem smjerova leta zrakoplova, smatra se presijecanje smjera leta od strane drugog zrakoplova pod kutom od 70 do 160 stupnjeva.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, postupak izbjegavanja moraju uvijek primjenjivati:

1. zrakoplovi teži od zraka pokretani motorom prema zračnim brodovima, jedrilicama, ovjesnim jedrilicama, parajedrilicama i balonima,

2. zračni brodovi prema jedrilicama, ovjesnim jedrilicama, parajedrilicama i balonima,

3. jedrilice, ovjesne jedrilice i parajedrilice prema balonima,

4. zrakoplovi pokretani motorom prema zrakoplovima koji vuku druge zrakoplove ili predmete.

(3) Prigodom pretjecanja, zrakoplov koji pretječe mora izbjeći letnu putanju drugog zrakoplova promjenom smjera leta udesno, čak i ako je u penjanju ili snižavanju. Zrakoplov pretječe drugi zrakoplov ako mu se približava odostraga sa smjerom leta koji u odnosu na smjer leta prethodnog zrakoplova čini kut manji od 70°. Noću se taj međusobni odnos smjerova leta smatra određenim kad se propisana crvena i zelena pozicijska svjetla zrakoplova ne mogu vidjeti (Dodatak 1. članak 2. stavak 1. točke 1. i 2. ovoga Pravilnika).

Pravila prednosti tijekom prilaženja za slijetanje

Članak 34.

(1) Zrakoplovi u završnom prilaženju za slijetanje i zrakoplovi koji slijeću imaju prednost u odnosu na druge zrakoplove.

(2) Ako više zrakoplova težih od zraka istodobno prilaze aerodromu za slijetanje, zrakoplov na većoj visini, mora izbjeći zrakoplov na manjoj visini. Zrakoplovi teži od zraka pokretani motorom, moraju izbjegavati ostale zrakoplove u svim slučajevima.

(3) Zrakoplov na manjoj visini, ne smije drugom zrakoplovu koji se nalazi u završnom prilaženju za slijetanje presijecati letnu putanju ili ga pretjecati.

Pravila prednosti tijekom vožnje na manevarskim površinama

Članak 35.

(1) Kretanje zrakoplova vlastitim pogonom po tlu, smije se obavljati na manevarskim površinama aerodroma, pod uvjetom da zrakoplovom upravlja osoba ovlaštena za vožnju zrakoplova i da je dobivena suglasnost stručne osobe za AFIS ili odobrenje nadležne kontrole zračnog prometa.

(2) Vozilo koje vuče ili gura zrakoplov na manevarskim površinama aerodroma, ima prednost u odnosu na zrakoplov u vožnji i na druga vozila. Zrakoplov u vožnji, ima prednost u odnosu na vozila koja ne vuku ili guraju zrakoplov.

(3) Zrakoplovi pokretani vlastitom snagom, tijekom vožnje na aerodromima imaju prednost pred vozilima i pješacima.

(4) Zrakoplov u vožnji na manevarskoj površini aerodroma, mora izbjeći zrakoplov koji uzlijeće ili namjerava uzletjeti. Zrakoplov smije uzletjeti, tek onda kad opasnost od sudara više ne postoji.

(5) Ako postoji opasnost od sudara zrakoplova koji se tijekom vožnje po manevarskoj površini aerodroma međusobno približavaju, moraju primijeniti postupak izbjegavanja na način:

1. da se zrakoplovi u suprotnim ili približno suprotnim smjerovima zaustave ili izbjegnu skretanjem udesno ili,

2. da zrakoplovi čiji se smjerovi kretanja križaju, zrakoplov koji dolazi slijeva primjeni postupak izbjegavanja ili,

3. da u slučaju kada zrakoplov pretječe drugi zrakoplov, zrakoplov koji pretječe izbjegne smjer kretanja drugog zrakoplova promjenom smjera kretanja udesno.

Pravila prednosti pri kretanju po vodi

Članak 36.

(1) Ako se zrakoplovi ili zrakoplov i plovilo međusobno približavaju po vodi, a postoji opasnost od sudara, svaki zrakoplov mora pažljivo uzeti u obzir okolnosti i djelovati u skladu s manevarskim sposobnostima vozila. U pojedinom slučaju vrijedi sljedeće:

1. ako se zrakoplovu s desne strane približava drugi zrakoplov ili plovilo u smjeru koji se križa, vozilo koje dolazi s desne strane ima prednost,

2. ako se zrakoplov približava drugom zrakoplovu ili plovilu u suprotnom ili približno suprotnom smjeru, mora skrenuti udesno i održavati dostatni razmak,

3. zrakoplov ili plovilo kojeg se pretječe ima prednost; zrakoplov koji pretječe mora održavati dostatni razmak,

4. zrakoplovi koji uzlijeću ili slijeću na vodene površine, moraju održavati takav razmak od plovila da se isključi svaka opasnost od sudara i da se ne ometa kretanje plovila.

(2) Međunarodna pravila za sprečavanje sudara na moru (Annex B to the final act of the international conference on safety of life at sea – The Rules of the Road at Sea) i posebni propisi, primjenjuju se na odgovarajući način na prednost, kretanje i postupke zrakoplova koji se kreću na vodi.

Odjeljak 3.

ODREDBE O AERODROMSKOM PROMETU

Pravila za obavljanje aerodromskog prometa

Članak 37.

(1) Aerodromski promet je promet zrakoplova koji se nalaze u aerodromskom prometnom krugu, u njega ulaze ili iz njega izlaze, kao i cjelokupan promet na manevarskim površinama. Manevarska površina obuhvaća uzletno-sletne staze i ostale dijelove aerodroma određene za uzlijetanje i slijetanje, uključujući okolne pojaseve i staze za vožnju, te ostale dijelove aerodroma određene za vožnju, osim stajanke.

(2) Aerodromski promet obavlja se u skladu s odredbama članka 81. stavak 3. i članka 111. Zakona o zračnom prometu.

(3) Za obavljanje aerodromskog prometa na aerodromima, koji isključivo služe za letenje zrakoplovno-sportskih letjelica ili zrakoplovnih modela, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe stavka 2. i stavka 4. ovoga članka.

(4) Za istodobno obavljanje aerodromskog prometa zrakoplovno–sportskih letjelica, zrakoplovnih modela i drugih zrakoplova, potreb­na je suglasnost stručne osobe za AFIS.

Letenje na aerodromu i u njegovoj okolici

Članak 38.

(1) Pilot koji upravlja zrakoplovom na aerodromu ili u njegovoj okolici dužan je:

1. pridržavati se valjanih propisa o letenju zrakoplova na aerodromu ili u njegovoj okolici, poglavito posebnih pravila i postupaka za obavljanje aerodromskog prometa u skladu s odredbama članka 37. ovoga Pravilnika,

2. pridržavati se savjeta i informacija stručne osobe za AFIS ako je na tom aerodromu predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija te uputa operatora aerodroma,

3. promatrati aerodromski promet zbog izbjegavanja sudara,

4. uklopiti se u prometni tok, ili se iz njega vidljivo izdvojiti,

5. prilikom prilaženja za slijetanje i nakon uzlijetanja, u aerodromskom prometnom krugu obavljati promjene smjera lijevim zaokretima, ako nije drugačije određeno,

6. slijetati i uzlijetati uz vjetar ako to ne isključuju razlozi koji se odnose na sigurnost zračnog prometa, smjer uzletno-sletnih staza ili drugi mjesni razlozi,

7. postupati u skladu s odobrenjima i uputama izdanim putem radiotelefonske komunikacije, odobrenjima i uputama izdatim svjetlosnim i zemaljskim signalima, kao i u skladu sa znakovima i oznakama,

8. tijekom vožnje presjeći uzletno-sletnu stazu što je moguće više pod pravim kutom, i to samo onda ako se u prilaženju za slijetanje ili na uzlijetanju ne nalazi drugi zrakoplov,

9. napustiti što je brže moguće uzletno-sletnu stazu nakon slijetanja,

10. sletjeti desno od sletnog znaka (»T«), ako nije drugačije određeno,

11. nakon uzlijetanja, penjati sa što većim kutom penjanja, uzimajući u obzir operativno-tehničku sposobnost zrakoplova i sigurnost zračnog prometa,

12. nakon neuspjelog prilaženja postupati u skladu s odredbom točke 11.,

13. izbjegavati zonu aerodromskog prometa (Aerodrome Traffic Zone-ATZ) i kontroliranu zonu (controlled zone-CTR), ako se unutar nje ne namjerava sletjeti.

(2) Ako je hitno potrebno iz razloga sigurnosti zračnog prometa ili drugih važnih razloga, stručna osoba za AFIS ako je na tom aerodromu predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija, može u pojedinom slučaju dopustiti odstupanja od odredaba stavka 1. ovoga članka ako se pritom ne ugrožava sigurnost ostalog zračnog prometa.

Letenje na nekontroliranim aerodromima na kojima nije predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija, i u njihovoj okolici

Članak 39.

(1) Pilot koji upravlja zrakoplovom na nekontroliranom aerodromu na kojem nije predviđeno pružanje usluga aerodromskih letnih informacija, i u njegovoj okolici, dužan je postupati u skladu s odredbama članka 38. stavak 1. točka 1., 3., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. i 12. te:

1. pet minuta prije ulaska u zonu aerodromskog prometa, na utvrđenoj frekvenciji emitirati u slijepo poruku sljedećeg sadržaja:

– ime aerodroma na kojeg se poruka odnosi,

– registracijsku oznaku i tip zrakoplova,

– trenutnu poziciju i visinu i

– svoju namjeru.

2. tijekom leta u zoni aerodromskog prometa stalno biti na prijamu na utvrđenoj frekvenciji,

3. ako namjerava sletjeti, uključiti se u određeni aerodromski prometni krug na utvrđenoj visini

– u poziciji niz vjetar za stazu koja je u uporabi, ili

– na bilo kojoj poziciji ako nema drugog prometa, ili

– na nekoj poziciji koju sami sudionici u prometu dogovore.

4. obvezno na slijepo prosljeđivati izvještaj o poziciji koji se odnosi na poziciju niz vjetar i završni krak, a koji mora sadržavati pojedinosti iz članka 78. stavak 2. ovoga Pravilnika,

5. na stajanci prije uzlijetanja, na utvrđenoj frekvenciji emitirati u slijepo poruku sljedećeg sadržaja:

– ime aerodroma na kojeg se poruka odnosi,

– registracijsku oznaku i tip zrakoplova,

– naznaku vožnje,

– planiranu uzletnu stazu i

– namjeru odnosno odredište.

(2) Promet u aerodromskom prometnom krugu ima prednost pred prometom koji se u njega uključuje. Promet u završnom kraku uvijek ima prednost pred drugim prometom, osim u slučajevima nužde.

(3) Ako u aerodromskom prometnom krugu promet već postoji, smjer slijetanja i uzlijetanja određuje se prema tom prometu i obvezan je za sve zrakoplove koji se u njega uključuju ili namjeravaju uzletjeti. Sudionici u prometu mogu se drukčije dogovoriti.

(4) Pilot zrakoplova koji nije opremljen radiopostajom, dužan je pridržavati se odredaba ovoga članka, osim onih odredaba koje se odnose na uporabu radiopostaja.

Letenje na kontroliranom aerodromu

Članak 40.

(1) Pilot koji upravlja zrakoplovom na kontroliranom aerodromu ili njegovoj okolici, dužan je:

1. postupati u skladu s odredbama članka 38. ovoga Pravilnika,

2. biti stalno na prijamu na predviđenoj radiofrekvenciji nadležne aerodromske kontrole zračnog prometa, ako nije u nadležnosti neke druge kontrole zračnog prometa; ako obavljanje radiotelefonske komunikacije nije moguće, pilot zrakoplova mora postupati u skladu s odobrenjima, uputama i informacijama proslijeđenima svjetlosnim i zemaljskim signalima, te znakovima,

3. putem radiotelefonske komunikacije ili pomoću znakova, pribaviti prethodno odobrenje za sva kretanja koja su uvod u vožnju, uzlijetanje i slijetanje ili za kretanja u svezi s tim djelovanjima,

4. slijediti signale i znakove operatora aerodroma za kretanja na stajanci i aerodromskim površinama za parkiranje zrakoplova.

(2) Na kontroliranom aerodromu, za odobravanje odstupanja od odredaba članka 38. stavak 1. ovoga Pravilnika, a u smislu odredbe članka 38. stavak 2. ovoga Pravilnika nadležan je aerodromski kontrolni toranj.

(3) Promet pješaka i vozila na manevarskim površinama kontroliranog aerodroma smije se obavljati samo uz odobrenje nadležne aerodromske kontrole zračnog prometa. Odobrenja i/ili upute koje se odnose na sigurnost prometa na aerodromu, koje izdaje kontrola zračnog prometa moraju se provoditi, bilo da su izdane pismeno, usmeno, putem radija, svjetlosnim signalima ili znakovima.

(4) VFR letovi u kontroliranim zonama, smiju se obavljati samo uz odobrenje nadležne kontrole zračnog prometa.

Pokretanje i proba motora zrakoplova

Članak 41.

(1) Motori zrakoplova smiju se pokrenuti, samo ako se na pilotskom sjedalu nalazi ovlaštena osoba, a druge se osobe tom prilikom ne mogu ugroziti. Motor smije raditi u stanju mirovanja zrakoplova, samo ako je podvozje dostatno osigurano.

(2) Proba motora i vožnja iz hangara, mora se obavljati na način da objekti, drugi zrakoplovi ili vozila ne budu izloženi jačoj struji zraka i da osobe ne mogu biti ozlijeđene.

(3) Zadržavanje ispred zrakoplova s pokrenutim motorom ili na nedostatno sigurnoj udaljenosti nije dozvoljeno.

Odjeljak 4.

ODREDBE O ZRAKOPLOVU

1. OPĆE ODREDBE

Vježbovni letovi u simuliranim instrumentalnim meteorološkim uvjetima

Članak 42.

Zrakoplov smije letjeti u simuliranim instrumentalnim meteorološkim uvjetima, samo ako je opremljen dvostrukim sustavom za upravljanje, i ako drugi pilot zrakoplova, koji posjeduje valjano ovlaštenje za tip, leti za drugim upravljačem. Drugi pilot mora pritom motriti zračni prostor, a u slučaju potrebe, može se poslužiti stručnim promatračem koji se nalazi u istom zrakoplovu i s kojim je u radiokomunikaciji.

Obvezna svjetla na zrakoplovu

Članak 43.

(1) Od zalaska do izlaska sunca, tijekom uporabe, zrakoplovi moraju upotrebljavati obvezna svjetla u skladu s odredbama Dodatka 1. ovoga Pravilnika. Zrakoplovi ne smiju upotrebljavati svjetla, koja bi se mogla zamijeniti s obveznim svjetlima.

(2) Operator zrakoplova ili pilot, ako je to potrebno iz razloga sigurnosti zračnog prometa, mora označiti zrakoplov izvan uporabe svjetlima prema odredbama Dodatka 1. ovoga Pravilnika ili drugim svjetlima.

(3) Protusudarno svjetlo na zrakoplovu, mora se upotrebljavati danju i noću, osim ako odredbama Dodatka 1. ovoga Pravilnika nisu utvrđene iznimke.

(4) Zrakoplovi koji na aerodromima ne voze vlastitom snagom te hrvatski vojni zrakoplovi, mogu se označiti drugim svjetlima. Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga članka ne primjenjuju se prilikom takvog označavanja.

Obvezna svjetla na zrakoplovu na vodi

Članak 44.

(1) Zrakoplovi na vodi, između zalaska i izlaska sunca, moraju upotrebljavati obvezna svjetla u skladu s odredbama Dodatka 1. ovoga Pravilnika, osim ako se nalaze u području gdje plovila nisu obvezna upotrebljavati svjetla. Zrakoplovi ne smiju upotrebljavati svjetla koja bi se mogla zamijeniti s obveznim svjetlima.

(2) Odredba članka 36. stavak 2. ovoga Pravilnika primjenjuje se i na uporabu obveznih svjetala zrakoplova koji se kreću po vodi.

2. KOMUNIKACIJSKA I NAVIGACIJSKA OPREMA ZRAKOPLOVA

Obveza u pogledu opremljenosti zrakoplova propisanom komunikacijskom i navigacijskom opremom

Članak 45.

Poradi sigurnog obavljanja zračnog prometa u skladu s propisanim postupcima letenja, zrakoplovi koji lete u hrvatskom zračnom prostoru, moraju biti opremljeni propisanom komunikacijskom i navigacijskom opremom.

Stanje i operativne osobine komunikacijske i navigacijske opreme

Članak 46.

(1) Komunikacijska i navigacijska oprema zrakoplova smije se upotrebljavati samo ako se sastoji od sustava, instrumenata i dijelova koji su homologirani i kao takvi registrirani za uporabu, te ako se upotrebljavaju u skladu s njezinim osobinama i sposobnostima te u utvrđenim uporabnim granicama.

(2) HKZP može odobriti iznimke od propisane komunikacijske i navigacijske opreme za hrvatske vojne zrakoplove, te u pojedinim slučajevima i za druge zrakoplove, ako se time ne ugrožava sigurnost i nesmetano obavljanje zračnog prometa.

Obveze pilota i operatora zrakoplova

Članak 47.

(1) Let ne smije započeti ako u zrakoplovu ne postoji propisana komunikacijska i navigacijska oprema, odnosno ako nije u uporabnom stanju.

(2) Ako se prije početka leta utvrdi da komunikacijska i navigacijska oprema nije u uporabnom stanju, nadležna kontrola zračnog prometa može, u pojedinom slučaju, odobriti obavljanje takvog leta, ako se pritom ne ugrožava sigurnost zračnog prometa. Ako dijelovi opreme iz stavka 1. ovoga članka, koji su nužni za sigurnu provedbu leta i pridržavanje i postupanje prema postupcima kontrole zračnog prometa, otkažu tijekom leta, pilot zrakoplova mora o tome neodložno izvijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa.

(3) Operator zrakoplova ne smije dozvoliti obavljanje leta ako propisana komunikacijska i navigacijska oprema ne postoji.

Komunikacijska oprema za IFR letove

Članak 48.

(1) Za obavljanje IFR letova zrakoplovi moraju biti opremljeni s dva VHF primopredajnika kod kojih opseg frekvencijskog područja iznosi od 117,975 do 137 MHz s razmakom kanala od po 25 kHz.

(2) Za obavljanje IFR letova iznad FL 245 zrakoplovi moraju biti opremljeni s dva primopredajnika iz stavka 1. ovoga članka s razmakom kanala od po 8.33 kHz, osim državnih zrakoplova iz članka 7. stavak 3. Zakona o zračnom prometu.

(3) Stavak 2. ovoga članka primjenjuje se u skladu sa člankom 218. stavak 2. ovoga Pravilnika.

Navigacijska oprema za IFR letove

Članak 49.

(1) Za obavljanje IFR letova zrakoplovi moraju biti opremljeni:

1. s dva prijamnika signala VHF svesmjernog radiofara (VOR-prijamnici) pri čemu jedan može izostati ako je zrakoplov opremljen propisanim sustavom za prostornu navigaciju koji se može koristiti nezavisno od VOR – prijamnika. Prijamnici moraju biti povezani s pokazivačem i tijekom uporabe neovisni o drugom prijamniku;

2. s jednim automatskim radiokompasom (ADF), koji obuhvaća frekventno područje od 200 kHz do 526.5 kHz s pokazivačem smjera i sposobnosti slušanja signala (ako je to propisano za uporabu tijekom postupaka prilaženja i odlaska);

3. s jednim SSR transponderom s modom A s 4096 kodova te modom C s automatskim prosljeđivanjem visine;

4. s jednim daljinomjernim uređajem (DME interogator);

5. s opremom za prostornu navigaciju ako je njezina uporaba obvezna u skladu s odredbom članka 50. stavak 3. ovoga Pravilnika.

6. sa sustavom u zrakoplovu za izbjegavanje sudara ako je njegova uporaba obvezna u skladu s odredbama članka 51. ovoga Pravilnika.

(2) Za obavljanje ILS prilaženja, zrakoplovi moraju biti opremljeni:

1. s jednim prijamnikom ILS signala usmjerivača (LLZ);

2. s jednim prijamnikom ILS signala putanje poniranja (GP);

3. s jednim VHF prijamnikom s pokazivačem signala radiomarkera;

4. s jednim pokazivačem ILS signala usmjerivača i putanje poniranja.

(3) U zračnom prostoru sa smanjenim minimumom vertikalnog razdvajanja (RVSM zračnom prostoru) civilni zrakoplovi moraju dodatno biti opremljeni s:

1. dva nezavisna barometarska visinomjera,

2. jednim uređajem za upozoravanje na visinska odstupanja i

3. jednim autopilotom sa sposobnošću održavanja visine  te moraju imati odobrenje za tu svrhu.

Oprema za prostornu navigaciju

Članak 50.

(1) Uporaba opreme za prostornu navigaciju dopuštena je za letove koji lete utvrđenim standardnim dolazim i standardnim odlaznim rutama ili objavljenim rutama za prostornu navigaciju, te na izravnim rutama koje, u pojedinom slučaju, dodijeli nadležna kontrola zračnog prometa, ako oprema za prostornu navigaciju udovoljava zahtijevanoj navigacijskoj sposobnosti (RNP) za letenje u odgovarajućem zračnom prostoru ili na odgovarajućoj ruti.

(2) Zrakoplovi koji lete objavljenim rutama za prostornu navigaciju, izravnim rutama koje u pojedinom slučaju dodijeli nadležna kontrola zračnog prometa, utvrđenim prijelaznim rutama (feeder routes), utvrđenim standardnim dolaznim i standardnim odlaznim rutama te iznad utvrđenih razina i u predviđenim zračnim prostorima, moraju biti opremljeni osnovnom opremom za prostornu navigaciju (Basic RNAV Equipment) koja udovoljava zahtijevanoj navigacijskoj sposobnosti RNP 5. Osnovna oprema za prostornu navigaciju, mora osiguravati da bočno navigacijsko odstupanje od željene putanje leta ne iznosi više od + 5 NM tijekom 95% trajanja leta.

(3) Zrakoplovi koji lete na rutama objavljenim za preciznu prostornu navigaciju, utvrđenim prijelaznim rutama (feeder routes), utvrđenim standardnim dolaznim (transitions) i standardnim odlaznim rutama i u predviđenim zračnim prostorima, moraju biti opremljeni opremom za preciznu prostornu navigaciju (Precision RNAV Equipment) koja udovoljava zahtijevanoj navigacijskoj sposobnosti RNP 1. Oprema za preciznu prostornu navigaciju, mora osiguravati da bočno navigacijsko odstupanje od željene putanje leta ne iznosi više od ± 1 NM tijekom 95% trajanja leta.

(4) Rute za prostornu navigaciju, prijelazne rute, utvrđene standardne dolazne i standardne odlazne rute te razine i zračne prostore u kojima je obvezna uporaba određene opreme za prostornu navigaciju utvrđuje HKZP.

Opremljenost sustavom u zrakoplovu za izbjegavanjesudara – ACAS II

Članak 51.

(1) Svi civilni avioni na turbinski pogon najveće dopuštene uzletne mase preko 5700 kg ili s brojem putničkih sjedala većim od 19 moraju biti opremljeni sustavom u zrakoplovu za izbjegavanje sudara ACAS II.

(2) Eventualne iznimke od odredbi stavka 1. ovoga članka kao i način njihova odobravanja, utvrđuje Ministarstvo.

Komunikacijska i navigacijska oprema za VFR letove

Članak 52.

(1) Avioni, rotokopteri, motorne jedrilice, jedrilice, zračni brodovi i slobodni baloni s posadom, moraju za obavljanje VFR letova biti opremljeni jednim VHF primopredajnikom koji pokriva barem one frekvencije u frekvencijskim područjima od 117,975 MHz do 137 MHz, koje su potrebne za obavljanje planiranog leta. Snaga i osjetljivost prijamnika, moraju biti najmanje takvi da, uzimajući u obzir operativne osobine zrakoplova i planirane rute, omogućuju besprijekornu radiokomunikaciju s nadležnom kontrolom zračnog prometa.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na letove danju koji se obavljaju u okolici aerodroma uzlijetanja, ako se radi o nekontroliranom aerodromu.

(3) Pored VHF primopredajnika iz stavka 1. ovoga članka avioni, rotokopteri i motorne jedrilice moraju biti opremljeni:

1. s jednim VOR prijamnikom za obavljanje VFR letova u zračnom prostoru klase C iznad razine leta 105;

2. za noćne letove izvan okolice aerodroma na kojemu je odobrenjem za uporabu dopušteno noćno letenje i koji je opremljen sustavom osvjetljenja:

a) s jednim VOR prijamnikom za letove u kontroliranom zračnom prostoru,

b) s jednim VOR prijamnikom ili automatskim radiokompasom (ADF) za letove u nekontroliranom zračnom prostoru;

3. s jednim VOR prijamnikom ili ADF-om za letove iznad slojeva oblaka.

(4) Zrakoplovi pokretani motorom, moraju biti opremljeni jednim SSR transponderom za obavljanje VFR letova u kontroliranom zračnom prostoru klase »C«, kao i za druge letove koji se obavljaju iznad 5000 stopa MSL ili iznad 3500 stopa iznad zemlje, ovisno koja je razina veća. Transponder mora biti opremljen modom A s 4096 kodova i modom C sa sposobnošću automatskog prosljeđivanja visine.

(5) Zrakoplovi pokretani motorom moraju biti opremljeni sustavom u zrakoplovu za izbjegavanje sudara ako je njegova uporaba obvezna u skladu s odredbama članka 51. ovoga Pravilnika.

(6) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nadležna kontrola zračnog prometa može, u pojedinom slučaju, odobriti obavljanje letova zrakoplova bez VHF primopredajnika u kontroliranim zonama, obavljanje aerodromskog prometa na kontroliranom aerodromu i akrobatske letove u kontroliranom zračnom prostoru, ako time neće biti ugrožena sigurnost zračnog prometa.

Glava 2.

PRAVILA VIZUALNOG LETENJA (VFR)

VFR letovi u zračnom prostoru klase B do G

Članak 53.

(1) U zračnom prostoru klase B do G, VFR letovi moraju se obavljati tako da, tijekom leta minimalne vrijednosti za vidljivost u letu i odstojanje od oblaka, ne budu manje od vrijednosti utvrđenih u Dodatku 6. ovoga Pravilnika.

(2) VFR letovi smiju se obavljati u kontroliranim zonama, samo ako postoje dodatni minimalni meteorološki uvjeti za vidljivost pri tlu i bazu oblaka za kontrolirane zone, utvrđeni u Dodatku 6. ovoga Pravilnika.

(3) Ako su propisani meteorološki uvjeti unutar kontrolirane zone ispod minimalnih vrijednosti, propisanih odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka, nadležna kontrola zračnog prometa može zrakoplovima koji lete prema pravilima vizualnog letenja (VFR) izdati odobrenje za obavljanje posebnog VFR leta u svrhu slijetanja, uzlijetanja, prelijetanja ili ulaska u kontroliranu zonu pod uvjetima utvrđenim odredbama članka 57. ovoga Pravilnika.

(4) Hrvatski vojni zrakoplovi prilikom obavljanja VFR letova, mogu koristiti druge minimalne vrijednosti za vidljivost u letu, odstojanje od oblaka, vidljivost pri tlu i bazu oblaka ako je to potrebno zbog vrste zrakoplova koji se upotrebljava, izvršenja određenog letačkog zadatka i letnih sposobnosti ukoliko se time ne ugrožava sigurnost i nesmetano odvijanje zračnog prometa.

(5) Za kontrolirane zone klase D i za određene dijelove drugog zračnog prostora, Ministarstvo može utvrditi druge minimalne vrijednosti za vidljivost u letu, udaljenost od oblaka, vidljivost pri tlu ili bazi oblaka od vrijednosti utvrđenih u Dodatku 6. ovoga Pravilnika, ako se takvim postupkom ne ugrožava sigurnost zračnog prometa te osoba i stvari na tlu.

Posebni uvjeti za obavljanje VFR letova

Članak 54.

(1) VFR letovi iznad razine leta 195 su zabranjeni.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, VFR letovi iznad razine leta 195 do i uključujući razinu leta 285 mogu se u pojedinom slučaju obavljati u za to posebno određenim područjima uz prethodno pribavljeno odobrenje HKZP ili temeljem posebnih sporazuma odobrenih od strane HKZP. VFR letovi iznad razine leta 285 u zračnom prostoru gdje se primjenjuje smanjeno vertikalno razdvajanje mogu se obavljati samo unutar za to posebno određenih područja.

Postavljanje visinomjera i putne razine kod VFR letova

Članak 55.

(1) Kod obavljanja VFR letova koji se provode izvan okolice aerodroma odlaska, na i ispod razine utvrđene u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, pilot zrakoplova mora postaviti visinomjer na QNH vrijednost kontroliranog aerodroma najbližeg ruti leta. QNH vrijednost je vrijednost tlaka zraka nekog mjesta svedena na srednju razinu mora, pod pretpostavkom da na tom mjestu i ispod njega vladaju temperaturni uvjeti standardne atmosfere.

(2) Kod obavljanja VFR letova iznad razine utvrđene u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, pilot zrakoplova mora postaviti visinomjer na 1013.25 hPa (standardno postavljanje visinomjera – QNE).

(3) Prilikom obavljanja VFR letova, mora se održavati razina leta koja odgovara trenutnoj magnetskoj putanji prema polukružnom sustavu putnih razina (semi-circular cruising level system), sukladno odredbama Dodatka 4. ovoga Pravilnika. To ne vrijedi tijekom penjanja ili snižavanja odnosno, kad se tijekom leta ne mogu održavati propisane vrijednosti za vidljivost u letu i odstojanje od oblaka (članak 53. stavak 1. i 2.) na određenoj razini leta. Razine leta su predviđene razine u atmosferi za potrebe razdvajanja po visini, određene utvrđenim prikazanim vrijednostima visinomjera postavljenog na 1013.25 hPa. Polukružna putna razina je utvrđena putna razina, određena prema onoj polovici stupanjske podjele kompasa, u kojoj se nalazi odgovarajuća magnetska putanja.

(4) Razine iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka utvrđuje HKZP.

(5) U zračnom prostoru klase B i C, VFR letovi se moraju pridržavati razina koje je dodijelila nadležna kontrola zračnog prometa. U zračnom prostoru klase D pilot zrakoplova je dužan nadležnoj kontroli zračnog prometa neodložno javiti svaku promjenu razine.

(6) Kod obavljanja letova hrvatskih vojnih nadzvučnih zrakoplova u aerodromskom prometnom krugu u kontroliranoj zoni klase D visinomjer se može postaviti i na QFE vrijednost tlaka zraka odnosnog aerodroma.

VFR letovi iznad slojeva oblaka

Članak 56.

Obavljanje VFR letova iznad slojeva oblaka odnosno njihovo prelijetanje, može se provoditi samo:

1. ako visina leta iznosi najmanje 1000 stopa iznad zemlje ili vode i ako se održava vidljivost u letu i odstojanje od oblaka (članak 53. stavak 1.), prema vrijednostima za zračni prostor klasifikacije E, u skladu s odredbama Dodatka 6. ovoga Pravilnika,

2. ako pilot zrakoplova može održavati namjeravanu letnu putanju,

3. ako je zajamčeno prilaženje na aerodrom odredišta i slijetanje u vizualnim meteorološkim uvjetima,

4. ako je pilot zrakoplova osposobljen za obavljanje radiotelefonske komunikacije.

Odobrenje za poseban VFR let u kontroliranoj zoni

Članak 57.

(1) Nadležna kontrola zračnog prometa izdat će odobrenje za obavljanje jednog ili više posebnih VFR letova iz članka 53. stavak 3. ovoga Pravilnika, samo:

1. ako prometna situacija to dopušta,

2. ako je vidljivost pri tlu 1500 m ili više, odnosno 800 m ili više ako se radi o helikopteru, te

3. ako visina baze oblaka iznosi najmanje 500 stopa.

(2) Ako propisane minimalne vrijednosti iz stavka 1. točka 2. i/ili točka 3. ovoga članka ne postoje, odobrenje kontrole zračnog prometa za obavljanje posebnog VFR leta, izdat će se samo ako pilot zrakoplova potvrdi da posjeduje odobrenje za iznimno prekoračenje odgovarajućih minimalnih vrijednosti. Takva potvrda nije potrebna za letove koji se provode u svrhu potrage i spašavanja, pružanja hitne medicinske pomoći, te za letove hrvatskih vojnih i policijskih zrakoplova.

(3) Prilikom obavljanja posebnog VFR leta, pilot zrakoplova mora se pridržavati:

1. minimalnih meteoroloških uvjeta prema vrijednostima za zračni prostor klase G, i

2. minimalnih sigurnih visina, osim ako pilot zrakoplova posjeduje odobrenje za iznimno prekoračenje minimalne sigurne visine.

(4) Na razdvajanje posebnih VFR letova, bilo jednog od drugoga ili od IFR letova primjenjuju se minimumi za razdvajanje IFR letova.

VFR letovi u kontroliranom zračnom prostoru

Članak 58.

(1) VFR letove u kontroliranom zračnom prostoru mogu obavljati piloti zrakoplova koji posjeduju odgovarajuće letačke dozvole, ovlašteni piloti vojnih zrakoplova, kao i kandidati za stjecanje potrebnih dozvola odnosno ovlaštenja.

(2) Zrakoplovi koji obavljaju VFR letove u kontroliranom zračnom prostoru, moraju biti opremljeni komunikacijskom i navigacijskom opremom u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, nadležna kontrola zračnog prometa može u pojedinom slučaju zrakoplovu koji nije pokretan motorom i nema propisanu komunikacijsku i navigacijsku opremu izdati odobrenje za ulazak u kontrolirani zračni prostor ako to prometna situacija dopušta.

(4) Odobrenje za obavljanje VFR letova u kontroliranom zračnom prostoru, izdat će se ako prometna situacija i kapacitet kontrole zračnog prometa to dozvoljavaju. Odobrenje za ulazak u kontrolirani zračni prostor za mjesne letove (npr. letove jedrilica, balona itd.) na aerodromima ispod kontroliranog zračnog prostora, dodijelit će se u skladu s operativnim uputama nadležne kontrole zračnog prometa. VFR letovi od javnog interesa (npr. letovi u svrhu kalibraže i snimanja iz zraka), te probni, ispitni i slični letovi moraju se unaprijed najaviti i usuglasiti s nadležnom kontrolom zračnog prometa.

(5) Radiokomunikacija se obavlja na engleskom ili hrvatskom jeziku, uz pridržavanje propisane i objavljene frazeologije. Radiokomunikacija s nadležnom kontrolom zračnog prometa mora se uspostaviti kako slijedi:

1. najkasnije 5 minuta prije ulaska u kontrolirani zračni prostor,

2. kod odlaska s aerodroma ispod kontroliranog zračnog prostora, što je prije moguće nakon uzlijetanja, a prije ulaska u kontrolirani zračni prostor.

(6) Ako za odnosni VFR let nije predan plan leta, nadležnoj kontroli zračnog prometa moraju se proslijediti podaci o letu prema sljedećem redoslijedu:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. tip zrakoplova,

3. brzina,

4. pozicija,

5. aerodrom odlaska, ruta i aerodrom odredišta,

6. razina.

(7) Ukoliko se pilot zrakoplova uslijed meteoroloških ili drugih razloga ne može pridržavati odobrenja kontrole zračnog prometa, mora pravodobno pribaviti izmijenjeno odobrenje. U interesu nesmetanog obavljanja zračnog prometa, nadležna kontrola zračnog prometa može odobriti rutu odnosno razinu koja je različita od zatražene. Zatražena, dodijeljena odnosno javljena promijenjena razina može odstupati od polukružnog sustava putnih razina.

(8) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na letove hrvatskih vojnih zrakoplova čije je vođenje u nadležnosti ministarstva nadležnog za poslove obrane i koji se obavljaju na temelju posebnog propisa.

(9) Uvjete za izdavanje odobrenja iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje HKZP.

Noćni VFR letovi

Članak 59.

(1) Za obavljanje noćnih VFR letova, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 53. do 58. ovoga Pravilnika. Noćni VFR letovi u kontroliranom zračnom prostoru moraju se planirati i obavljati na objavljenim rutama i postupcima.

(2) Obavljanje noćnih VFR preleta (cross-country flight) zrakoplovno-sportskim letjelicama te obavljanje noćnih skokova padobranom dvosjedom, zabranjeno je.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka noćni VFR letovi hrvatskih vojnih zrakoplova u kontroliranom zračnom prostoru obavljaju se sukladno predanom planu leta.

Letovi u svrhu potrage i spašavanja i pružanje hitne medicinske pomoći

Članak 60.

Prilikom obavljanja letova u svrhu potrage i spašavanja te letova u svrhu pružanja hitne medicinske pomoći osobama u opasnosti, može se odstupiti od pravila propisanih odredbama članka 53. do 59. ovoga Pravilnika.

Glava 3.PRAVILA INSTRUMENTALNOG LETENJA (IFR)

Minimalna sigurna razina kod IFR letova

Članak 61.

(1) Osim prilikom uzlijetanja i slijetanja, IFR let se ne smije obavljati ispod minimalne IFR putne razine na ruti odnosno ispod minimalne područne apsolutne visine (AMA) izvan rute.

(2) Utvrđena minimalna sigurna razina za IFR letove iznosi najmanje 1 000 stopa iznad najviše prepreke u polumjeru od 8 km od predviđene pozicije zrakoplova, odnosno u planinskom području najmanje 2 000 stopa iznad najviše prepreke u polumjeru od 8 km od predviđene pozicije zrakoplova.

(3) Minimalne razine iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje HKZP.

Postavljanje visinomjera i putne razine kod IFR letova

Članak 62.

(1) Kod obavljanja IFR letova, na i ispod razina utvrđenih u skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka, pilot zrakoplova mora postaviti visinomjer na QNH vrijednost primljenu od nadležne kontrole zračnog prometa.

(2) Kod obavljanja IFR letova iznad razina utvrđenih u skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka, pilot zrakoplova mora primjenjivati standardno postavljanje visinomjera.

(3) Obavljanje IFR letova u kontroliranom zračnom prostoru, osim ako se zrakoplov nalazi u penjanju ili snižavanju, mora se provoditi na razini leta ili apsolutnoj visini leta, koja odgovara trenutnoj magnetnoj putanji prema polukružnom sustavu putnih razina (Dodatak 4. ovoga Pravilnika). HKZP može odobriti iznimke ako se time ne ugrožava sigurnost zračnog prometa.

(4) IFR letovi u zračnom prostoru klase G u hrvatskom zračnom prostoru su zabranjeni iz sigurnosnih razloga. Planovi leta za takve IFR letove se neće prihvaćati i za njih se neće izdavati odobrenje kontrole zračnog prometa.

(5) Razine iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrđuje HKZP.

Promjena iz pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog (VFR) letenja

Članak 63.

(1) Ako pilot zrakoplova namjerava promijeniti pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog (VFR) letenja, mora o tome obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa.

(2) Pilot zrakoplova smije promijeniti pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog (VFR) letenja samo ako je predvidivo da će let završiti ili biti nastavljen tijekom dužeg vremenskog razdoblja u vizualnim meteorološkim uvjetima.

(3) Promjena pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog (VFR) letenja može se provesti ako:

1. u kontroliranom zračnom prostoru:

a) postoji vidljivost u letu od najmanje 8 km i

b) ako zrakoplov održava horizontalno odstojanje od oblaka od najmanje 1.5 km te vertikalno odstojanje od najmanje 1000 stopa,

2. u kontroliranim zonama, ako postoje propisani VFR minimumi.

(4) Iznimno od odredaba stavka 3. ovoga članka, promjena pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog (VFR) letenja (plan leta-oznaka »Y«) može se provesti:

a) ako postoji vidljivost u letu od najmanje 3 km,

b) ako postoji vidljivost zemljine površine i

c) ako zrakoplov leti izvan oblaka.

(5) Minimalne vrijednosti iz stavka 4. ovoga članka mogu se primjenjivati:

a) ako se prijelaz iz pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog letenja (VFR) provodi na minimalnoj sigurnoj razini utvrđenoj za IFR letove i

b) ako se kontrolirani zračni prostor napusti odmah nakon promjene na VFR let.

(6) Zrakoplovi koji mijenjaju pravila letenja u skladu s minimalnim vrijednostima iz stavka 4. ovoga članka, razdvajaju se u kontroliranom zračnom prostoru od zrakoplova za koje je razdvajanje propisano prema normama utvrđenim za razdvajanje IFR letova, čak i nakon promjene na VFR dio leta, u skladu s klasifikacijom zračnog prostora.

(7) Kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjio utjecaj na druge zrakoplove za koje je razdvajanje propisano, te da bi se spriječilo ugrožavanje zračnog prometa i izbjegli nesporazumi, promjena pravila letenja prema minimalnim vrijednostima iz stavka 4. ovoga članka zabranjena je iznad minimalne IFR putne razine. U tom se slučaju moraju primijeniti vrijednosti utvrđene odredbama stavka 3. ovoga članka.

(8) Zbog olakšanja prijelaza iz pravila instrumentalnog (IFR) u pravila vizualnog letenja (VFR), nadležna kontrola zračnog prometa može, u pojedinim područjima, odobriti snižavanje na visinu manju od minimalne IFR putne razine primjenom minimalne apsolutne visine radarskog vektoriranja (MRVA). Snižavanje ispod minimalne apsolutne visine radarskog vektoriranja, može se odobriti IFR letovima, samo prema objavljenim IFR postupcima.

Prekid prilaženja za slijetanje

Članak 64.

Pilot zrakoplova mora prekinuti prilaženje i započeti utvrđeni postupak neuspjelog prilaženja, ako je zrakoplov dostigao utvrđene vrijednosti za prekid prilaženja za primijenjeni postupak instrumentalnog prilaženja, a ne može vizualno završiti prilaženje.

Dio treći

KONTROLA ZRAČNOG PROMETA

Glava 1.OPĆE ODREDBE

Odjeljak 1.OPĆA PRAVILA POSTUPANJA

Postupci letenja

Članak 65.

(1) Pilot zrakoplova mora se pridržavati propisanih postupaka letenja prilikom prilaženja i odlazaka na i sa kontroliranih aerodroma te prilikom obavljanja IFR letova, osim u slučaju kad nadležna kontrola zračnog prometa izda odobrenje koje odstupa od propisanih postupaka letenja.

(2) Nadležna kontrola zračnog prometa može dozvoliti odstupanja od objavljenih postupaka letenja iz stavka 1. ovoga članka, ako to prometna situacija i uvjeti dopuštaju i ako se takvim postupkom ne ugrožava sigurnost zračnog prometa.

Pravila prednosti

Članak 66.

(1) Kontrola zračnog prometa obavlja se prema načelu »tko prvi dođe, prvi će biti uslužen«, osim u slučaju kad je načelo prednosti potrebno izmijeniti zbog omogućavanja većeg protoka zračnog prometa u što manjem vremenskom razdoblju, i što sigurnijeg, redovitijeg i nesmetanijeg odvijanja zračnog prometa, obzirom na ukupnu prometnu situaciju i operativne potrebe pojedinih zrakoplova, a poglavito obzirom na operativne potrebe vojnih mlaznih zrakoplova.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prednost u svakom slučaju uživaju sljedeći letovi navedenim redoslijedom:

1. letovi kod kojih je pilot objavio stanje nužde ili je stanje nužde očigledno, uključujući letove koji su predmetom protuzakonitog ometanja ili im protuzakonito ometanje neposredno prijeti (STS/EMER),

2. letovi hrvatskih vojnih zrakoplova u svrhu zaštite suvereniteta Republike Hrvatske (STS/PROTECTED),

3. letovi u svrhu potrage i spašavanja, te u humanitarne svrhe (STS/SAR/HUM),

4. letovi kojima se prevoze oboljele ili ozljeđene osobe kojima je potrebna hitna medicinska pomoć, uključujući letove u svrhu pružanja hitne medicinske pomoći oboljelim ili ozljeđenim osobama, kao i letovi kojima se prevoze transplatati, krv i lijekovi uključujući letove koji se obavljaju kako bi se u mjestu odredišta zrakoplova ukrcali pacijenti, lijekovi, transplatati ili krv (STS/HOSP),

5. letovi kojima se prevoze poglavari država (STS/HEAD) i letovi kojima se prevoze predsjednici vlada i drugi državni dužnosnici koji imaju utvrđen takav povlašteni status (STS/STATE),

6. letovi mlaznih jednosjeda i dvosjeda hrvatske vojske, koji ujedno uživaju prednost pred ostalim letovima hrvatske vojske,

7. promatrački letovi temeljem međunarodnih sporazuma koji obvezuju Republiku Hrvatsku (Open Skies Treaty),

8. letovi koji podliježu mjerama za upravljanje protoka zračnog prometa.

(3) Vježbovni letovi hrvatskih vojnih zrakoplova u svrhu presretanja, uživaju prednost kao i letovi iz stavka 2. točka 5. ovoga članka.

Zabrana VFR letova

Članak 67.

(1) Kada to zahtijeva prometna situacija i intenzitet letova koji podliježu kontroli zračnog prometa, HKZP može u prostorno i vremensko ograničenom opsegu, u potpunosti ili djelomično, zabraniti obavljanje VFR letova u kontroliranom zračnom prostoru.

(2) Ako to zahtijeva sigurnost zračnog prometa, pojedinačno ili ukupno VFR letenje u kontroliranom zračnom prostoru mogu privremeno zabraniti:

1. nadležni kontrolor zračnog prometa,

2. HKZP.

Razdvajanje kontroliranog prometa

Članak 68.

(1) Nadležna kontrola zračnog prometa primjenjuje propisane norme razdvajanja u kontroliranom zračnom prostoru u sljedećim slučajevima:

1. između svih vrsta letova koji podliježu razdvajanju u skladu s klasifikacijom zračnog prostora, utvrđenom odredbama Dodatka 5. ovoga Pravilnika,

2. između IFR letova i posebnih VFR letova,

3. između posebnih VFR letova,

4. IFR letova i noćnih VFR letova u kontroliranom zračnom prostoru,

5. između IFR letova i VFR letova koji mijenjaju pravila letenja u uvjetima smanjenih meteoroloških minimuma,

6. između VFR letova koji se nalaze u navigacijskim poteškoćama, a prelijeću kroz oblake ili se nalaze u njima, te između tih letova i drugih letova za koje je obvezna primjena postupaka razdvajanja,

7. između letova koji podliježu razdvajanju, zabranjenih područja i područja s ograničenjem letenja,

8. između letova koji podliježu razdvajanju i utvrđenih područja za posebno korištenje kontroliranog zračnog prostora, i

9. između letova koji podliježu razdvajanju i granica vlastitog područja nadležnosti, odnosno nekontroliranog zračnog prostora.

(2) Ako se vrsta ili propisana norma razdvajanja koja se koristi za razdvajanje dva ili više letova iz stavka 1. ovoga članka ne može održavati ili primjenjivati, nadležna kontrola zračnog prometa mora poduzeti mjere koje osiguravaju postojanje odnosno primjenu i uspostavu druge vrste ili druge norme razdvajanja prije nego što je prvotno korištena vrsta ili propisana norma razdvajanja postala nedostatna.

(3) Propisane vrste i norme razdvajanja primjenjuju se i na razdvajanje letova hrvatskih vojnih zrakoplova, osim ako je posebnim dogovorom na temelju zakona predviđeno povećanje ili smanjenje utvrđenih normi razdvajanja.

Javljanje o opasnostima

Članak 69.

Pilot zrakoplova mora nadležnoj kontroli zračnog prometa, neodložno javiti svako opažanje opasnosti koja bi mogla ugroziti sigurnost zrakoplova ili sigurnost zračnog prometa. Izvještaji o opasnostima za zračni promet trebaju sadržavati sve bitne pojedinosti koje su od značaja za sigurno odvijanje zračnog prometa.

Odjeljak 2.

ODOBRENJA KONTROLE ZRAČNOG PROMETA

Pojam i opseg odobrenja kontrole zračnog prometa

Članak 70.

Pojam »odobrenje kontrole zračnog prometa« (ATC clearance) može se skratiti na način da se iza ili ispred riječi »odobrenje« koriste izrazi kao što su npr.« za uzlijetanje«, »rutno«, »za prilaženje«, »za slijetanje«, »za obavljanje padobranskih skokova« itd. kako bi se naznačilo na koji se dio leta, vrstu leta, odnosno djelovanje odgovarajuće odobrenje odnosi.

Postupanje prema odobrenju

Članak 71.

(1) Izdavanjem odobrenja kontrole zračnog prometa pilotu zrakoplova se dozvoljava obavljanje leta pod uvjetima utvrđenim u odobrenju. Prilikom obavljanja poslova kontrole zračnog prometa, nadležna kontrola zračnog prometa može izdavanjem odgovarajućih odobrenja i njihovim izmjenama utvrditi pojedinosti koje se odnose na odvijanje leta, posebice na letnu putanju i razinu.

(2) Ako pilot zrakoplova iz važnih razloga zatraži prednost prilikom izdavanja odobrenja kontrole zračnog prometa, te razloge mora navesti u svom zahtjevu.

(3) Pilot zrakoplova mora postupati prema posljednjem izdanom i potvrđenom odobrenju kontrole zračnog prometa, sve dok mu se ne izda novo odobrenje, osim ako se radi o situacijama kada se zrakoplov nalazi u opasnosti i koje zahtijevaju trenutnu odluku pilota zrakoplova, pri čemu pilot mora neodložno o tome obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa i pribaviti novo odobrenje.

Letovi i djelovanja za koje je potrebno odobrenje kontrole zračnog prometa

Članak 72.

Odobrenje kontrole zračnog prometa mora se pribaviti za sljedeće letove ili djelovanja:

1. IFR letove,

2. VFR letove u zračnom prostoru klase B, C i D,

3. aerodromski promet na kontroliranim aerodromima,

4. posebne VFR letove,

5. noćne VFR letove te noćne letove zračnih brodova i slobodnih balona s posadom u kontroliranom zračnom prostoru,

6. letove jedrilica u oblacima,

7. letove u uvjetno zabranjenim i privremeno izdvojenim područjima, ako je to izričito propisano prilikom utvrđivanja odgovarajućih područja,

8. akrobatske letove u kontroliranom zračnom prostoru i na kontroliranim aerodromima,

9. skokove padobranom i izbacivanje predmeta padobranima u kontroliranom zračnom prostoru,

10. letenje zrakoplovnih modela s raketnim pogonom i daljinski upravljanih ili neupravljanih letećih objekata s vlastitim pogonom u kontroliranom zračnom prostoru,

11. letenje slobodnih balona bez posade, ukupne mase kupole balona i balasta veće od 0,5 kg, kao i za letenje uvezanih slobodnih balona bez posade, te grupno letenje slobodnih balona bez posade u kontroliranom zračnom prostoru.

12. letenje mikrolakih aviona, parajedrilica i ovjesnih jedrilica u kontroliranom zračnom prostoru.

Pribavljanje odobrenja

Članak 73.

(1) U slučajevima iz članka 72. točke 1. do 7. ovoga Pravilnika, pilot zrakoplova mora odobrenje pribaviti putem radiokomunikacije.

(2) U slučajevima iz članka 72. točke 8. do 12. ovoga Pravilnika, odobrenje se mora pribaviti od nadležne kontrole zračnog prometa putem telefona.

(3) Akrobatski letovi u kontroliranom zračnom prostoru moraju se dogovoriti telefonom s nadležnom kontrolom zračnog prometa. Odobrenje se izdaje putem telefona ili radiokomunikacijom.

(4) U slučaju održavanja zrakoplovnih priredbi te posebnog korištenja kontroliranog zračnog prostora, prethodno se mora pribaviti pismeno odobrenje HKZP sukladno odredbama članaka 30. odnosno 186. ovoga Pravilnika.

Sadržaj odobrenja

Članak 74.

(1) Odobrenje kontrole zračnog prometa proslijeđeno radiokomunikacijom, u načelu, a ovisno o vrsti leta (IFR, VFR), obvezi razdvajanja, klasifikaciji zračnoga prostora, fazi leta (uzlijetanje, rutni let, prilaženje, slijetanje i dr.), vrsti plana leta, te utvrđenom načinu rada nadležne kontrole zračnog prometa, može sadržavati podatke navedene sljedećim redoslijedom:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. granicu valjanosti odobrenja,

3. rutu leta,

4. razinu odnosno razine leta za čitavu rutu ili njezin dio i promjene razina po potrebi,

5. sve ostale potrebne upute ili informacije, kao što su postavljanje SSR transpondera, postupke prilaženja ili odlaska, vrijeme komunikacije i vremena istjecanja odobrenja. Pod vremenom istjecanja odobrenja, smatra se vrijeme u kojem se odobrenje automatski poništava, ako let ne započne.

(2) Upute koje se odnose na razine, a uključene su u odobrenje, mogu sadržavati:

1. putnu razinu odnosno razine,

2. razine na kojima se prolaze određene značajne točke, ako je potrebno,

3. mjesto ili vrijeme početka penjanja ili snižavanja, ako je potrebno

4. brzinu penjanja ili snižavanja, ako je potrebno,

5. podrobna uputstva koja se odnose na odlazne i prilazne razine.

Odjeljak 3.

IZVJEŠTAJI PILOTA ZRAKOPLOVA

1. IZVJEŠTAJ O POZICIJI

Obveza javljanja pozicije

Članak 75.

(1) Pilot zrakoplova mora u slučajevima utvrđenim odredbama članka 12. stavak 3. ovoga Pravilnika, prilikom prelijetanja utvrđenih obveznih točaka javljanja, proslijediti nadležnoj kontroli zračnog prometa izvještaj o poziciji. Ako nije drukčije propisano izvještaj o poziciji mora se proslijediti iznad ili neposredno nakon prelijetanja svake utvrđene obvezne točke javljanja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, nadležna kontrola zračnog prometa može, u pojedinom slučaju, zahtijevati prosljeđivanje izvještaja o poziciji i iznad drugih točaka ili pilota zrakoplova osloboditi te obveze.

Izvještaj o poziciji kod IFR letova

Članak 76.

(1) Pilot zrakoplova prilikom IFR leta, a kod prve uspostave radiokomunikacije, mora javiti svoju poziciju prosljeđivanjem izvještaja o poziciji, koji sadrži sljedeće podatke navedenim redoslijedom:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. pozicija,

3. vrijeme preleta.

Vrijeme preleta može se izostaviti ako se točka javljanja prelijeće u trenutku prosljeđivanja izvještaja o poziciji.

(2) Nakon promjene radiofrekvencije, moraju se proslijediti sljedeći podaci:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. razina, a odobrena razina u slučaju penjanja ili snižavanja.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, kod promjene frekvencije s prilazne kontrole na frekvenciju aerodromskog kontrolnog tornja, odnosno promjene frekvencije s aerodromskog kontrolnog tornja na frekvenciju prilazne kontrole, ne prosljeđuje se podatak o razini.

(4) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kod IFR leta u zračnom prostoru u kojem se ne provodi radarska usluga, pilot zrakoplova mora javiti svoju poziciju prosljeđivanjem izvještaja o poziciji, koji sadrži sljedeće podatke:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. pozicija,

3. vrijeme preleta,

4. razina.

Vrijeme preleta može se izostaviti ako se točka javljanja prelijeće u trenutku javljanja.

(5) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, kod promjene frekvencije s prilazne kontrole na frekvenciju aerodromskog kontrolnog tornja, ne prosljeđuju se podaci o vremenu preleta i razini, a kod promjene frekvencije s aerodromskog kontrolnog tornja na frekvenciju prilazne kontrole, ne prosljeđuju se podaci o vremenu preleta.

Izvještaj o poziciji kod VFR letova

Članak 77.

(1) Kod obavljanja VFR leta, pilot zrakoplova mora javiti svoju poziciju prosljeđivanjem izvještaja o poziciji, koji sadrži sljedeće podatke i to navedenim redoslijedom:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. pozicija,

3. vrijeme preleta,

4. razina,

5. predviđeno vrijeme sljedeće pozicije.

(2) Vrijeme preleta iz stavka 1. točka 3. ovoga članka može se izostaviti, ako se točka javljanja prelijeće u trenutku javljanja.

Izvještaj o poziciji zrakoplova u aerodromskom prometnom krugu

Članak 78.

(1) Pilot zrakoplova u aerodromskom prometnom krugu na kontroliranom aerodromu, mora na zahtjev nadležne kontrole zračnog prometa javiti svoju poziciju prosljeđivanjem izvještaja o poziciji, koji sadrži sljedeće podatke navedenim redoslijedom:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. pozicija.

(2) Pilot zrakoplova u aerodromskom prometnom krugu na nekontroliranom aerodromu, mora javiti svoju poziciju prosljeđivanjem izvještaja o poziciji, koji sadrži sljedeće podatke navedenim redoslijedom:

1. naziv aerodroma,

2. pozivni znak zrakoplova,

3. poziciju za smjer slijetanja,

4. planiranu sletnu stazu.

2. Izvještaj o odlasku i dolasku

Izvještaj o odlasku

Članak 79.

(1) Za sve letove za koje je predan plan leta a koji uzlijeću s nekontroliranog aerodroma, ako nije drukčije propisano, pilot zrakoplova mora nadležnoj kontroli zračnog prometa neodložno proslijediti izvještaj o odlasku, javljanjem stvarnog vremena uzlijetanja

(2) Neposredno nakon uzlijetanja, stvarno vrijeme uzlijetanja mora javiti:

1. nadležnom prijavnom uredu operativnih usluga kontrole zračnog prometa osoba koju ovlasti pilot zrakoplova ili

2. pilot zrakoplova propisanim radiokomunikacijskim postupkom nadležnoj kontroli zračnog prometa, a ako to nije moguće, centru za pružanje letnih informacija.

(3) Izvještaj o odlasku mora sadržavati sljedeće podatke:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. aerodrom odlaska,

3. vrijeme uzlijetanja,

4. aerodrom odredišta.

Izvještaj o dolasku

Članak 80.

(1) Za sve letove za koje je predan plan leta, a koji slijeću na nekontrolirane aerodrome, pilot zrakoplova mora, nadležnoj kontroli zračnog prometa neodložno proslijediti izvještaj o dolasku, javljanjem vremena slijetanja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ako se zrakoplov već nalazi u aerodromskom prometnom krugu i očekuje se sigurno slijetanje, umjesto prosljeđivanja izvještaja o dolasku pilot zrakoplova može putem radiokomunikacije proslijediti predviđeno vrijeme slijetanja nadležnoj kontroli zračnog prometa, a ako to nije moguće, centru za pružanje letnih informacija.

(3) Izvještaj o dolasku mora sadržavati sljedeće podatke:

1. pozivni znak zrakoplova,

2. aerodrom slijetanja,

3. vrijeme slijetanja.

Ako iz nekog razloga slijetanje nije uslijedilo na aerodrom odredišta, izvještaj o dolasku mora sadržavati aerodrom odlaska i aerodrom odredišta, naznačen u planu leta.

Odjeljak 4.

PLAN LETA

Obveza predavanja plana leta

Članak 81.

(1) Plan leta obvezno se predaje za sljedeće letove:

1. IFR letove,

2. VFR letove u kontroliranom zračnom prostoru, osim za letove unutar kontrolirane zone danju,

3. letove u uvjetno zabranjenim područjima i drugim područjima, uključujući područja iz članka 15. stavak 3. ovoga Pravilnika, ako je to izričito propisano prilikom utvrđivanja odgovarajućeg područja,

4. VFR letove koji prelaze granicu Republike Hrvatske.

(2) U svrhu olakšavanja provođenja mjera potrage i spašavanja zrakoplova, plan leta može se predati i za druge letove.

(3) Uvjeti i način predaje planova leta za letove hrvatskih vojnih zrakoplova uređuju se posebnim propisom.

Predavanje pojedinih vrsta planova leta

Članak 82.

(1) Pojedinačni plan leta (individual flight plan-FPL) mora se predati za svaki pojedini let za koji je predavanje plana leta propisano. Pojedinim letom u smislu ovoga Pravilnika smatra se i grupni let više zrakoplova, kao i svaki dio leta kad se radi o letu koji uključuje međuslijetanja.

(2) Trajni plan leta (repetitive flight plan-RPL) može se predati za najmanje 10 IFR letova koje planira isti operator zrakoplova, ako su ti letovi planirani kao redoviti, istovrsni i najmanje jednom tjedno, odnosno svakodnevno tijekom najmanje deset dana u slijedu.

Vrijeme predavanja plana leta

Članak 83.

Vrijeme predavanja plana leta utvrđuje HKZP.

Predavanje plana leta i odgovornost

Članak 84.

(1) Operator zrakoplova, zapovjednik zrakoplova ili druga ovlaštena osoba mora predati plan leta sukladno uvjetima koje utvrđuje HKZP.

(2) Predavatelj plana leta odgovoran je za:

1. potpunost i točnost podataka,

2. pribavljanje preduzletnih informacija i po potrebi odobrenja kontrole zračnog prometa,

3. provjeru provedivosti leta, između ostalog i na temelju pribavljenih preduzletnih informacija, te

4. potpuno adresiranje i prosljeđivanje.

Sadržaj i obrazac plana leta

Članak 85.

(1) Obrazac plana leta iz Dodatka 7. ovoga Pravilnika, mora sadržavati odgovarajuće podatke o planiranom letu.

(2) Uvjete za predavanje, prihvaćanje, poništavanje i izmjene plana leta, te uvjete za dopuštena odstupanja koja se odnose na plan leta, utvrđuje HKZP.

Odjeljak 5.

UPRAVLJANJE PROTOKOM ZRAČNOG PROMETA

Pojam, opseg i uvjeti za upravljanje protokom zračnog prometa

Članak 86.

(1) Upravljanje protokom zračnog prometa (Air Traffic Flow Management) provodi se prikladnim mjerama kako bi se izbjeglo preopterećenja, te kako bi se optimizirali postojeći kapaciteti europskog sustava kontrole zračnog prometa.

(2) Prikladnim mjerama iz stavka 1. ovoga članka, smatraju se mjere koje se odnose na planiranje, koordinaciju i provedbu strategijskih (sedam i više dana prije dana događanja), predtaktičkih (unutar šest dana prije dana događanja) i taktičkih (na dan događanja) mjera, uzimajući pritom u obzir utvrđene kapacitete sustava kontrole zračnog prometa, istovjetan odnos prema IFR letovima koji slijeću odnosno uzlijeću iz Republike Hrvatske u odnosu na letove koji prelijeću Republiku Hrvatsku, te primjenu onih mjera upravljanja protokom koje imaju najmanji negativni utjecaj na korisnike zračnog prostora.

(3) Uvjete i postupke upravljanja protokom zračnog prometa u hrvatskom zračnom prostoru utvrđuje HKZP.

Opći

ATFM postupci

Članak 87.

(1) Taktičke mjere iz članka 86. stavak 2. ovoga Pravilnika mogu se primjenjivati, pojedinačno ili u kombinaciji kao sljedeći postupci:

1. pravodobno dodjeljivanje slotova odlaska prema određenim odredišnim područjima ili aerodromima,

2. predlaganje rasteretnih ili alternativnih ruta, i

3. privremeno zabranjivanje pojedinih letova pod određenim uvjetima.

(2) Slot odlaska proračunava se i dodjeljuje korisnicima zračnog prostora na temelju podataka iz plana leta, a primjenjuje se na IFR letove i na letove s promjenom pravila letenja, ako se IFR dio leta obavlja u području u kojemu su na snazi mjere za upravljanje protoka zračnog prometa. Postupak dodjele slota, odnosno mjere za upravljanje protokom zračnog prometa, ne primjenjuju se na letove sa statusom »EMER«, »HEAD« i »SAR« te u drugim predviđenim slučajevima.

(3) Za sve letove koji podliježu mjerama za upravljanje protokom zračnog prometa, slot odlaska se dodjeljuje najkasnije dva sata prije EOBT-a u obliku proračunatog vremena uzlijetanja (CTOT). Proračunato vrijeme uzlijetanja se pribavlja u prijavnom uredu operativnih usluga kontrole zračnog prometa, ili se proslijeđuje izravno korisniku zračnog prostora.

Obveze pilota zrakoplova i korisnika zračnog prostora u pogledu pridržavanja slota

Članak 88.

(1) Aerodromska kontrola zračnog prometa odgovorna je za nadzor slotova odlaska na aerodromima odlaska, što uključuje i odbijanje izdavanja odobrenja za pokretanje motora ili uzlijetanje letovima koji značajnije odstupaju od dodijeljenog CTOT-a. Za potrebe aerodromske kontrole zračnog prometa slot odlaska iz članka 87. stavak 3. ovoga Pravilnika iznosi 15 minuta (-5/+10 minuta oko proračunatog vremena uzlijetanja).

(2) Operator zrakoplova dužan je poznavati i pridržavati se objavljenih mjera protoka zračnog prometa te planirati letove zrakoplova u odlasku tako da se uzlijetanja obavljaju u skladu s proračunatim vremenom uzlijetanja. Ako korisnik zračnog prostora uoči da se iz bilo kojeg razloga ne može pridržavati dodijeljenog slota, mora o tome neodložno i izravno obavijestiti tijelo nadležno za upravljanje protokom zračnog prometa ili nadležnu kontrolu zračnog prometa.

Glava 2.

AERODROMSKA KONTROLA ZRAČNOG PROMETA

Aerodromski prometni krug i vožnja

Članak 89.

Sljedeće pozicije u aerodromskom prometnom krugu i krugu za vožnju (taxi circuit) predstavljaju točke na kojima piloti, u načelu, traže i ovisno o prometnoj situaciji dobivaju odobrenja i upute:

1. parkirališna pozicija; pilot zrakoplova traži odobrenje za pokretanje motora, ako je potrebno, te po potrebi informacije za odlazak i upute za vožnju u svrhu odlaska,

2. pozicija za čekanje; zrakoplov javlja da je spreman za odlazak, ako je potrebno. Zrakoplovi u odlasku zadržavaju se na toj poziciji do trenutka kad kontrolor zračnog prometa ovisno o prometnoj situaciji može izdati uputu za izlazak na stazu ili odobrenje za uzlijetanje,

3. pozicija za uzlijetanje; na toj se poziciji dodjeljuje odobrenje za uzlijetanje, ako to nije učinjeno ili nije bilo moguće učiniti na poziciji br. 2,

4. krak niz vjetar; pilot javlja poziciju niz vjetar, ako je potrebno. Odobrenje za slijetanje može se izdati na toj poziciji,

5. osnovni krak; pilot zrakoplova javlja osnovni krak, ako to od njega zatraži kontrolor zračnog prometa. Odobrenje za slijetanje može se izdati na toj poziciji ako to nije učinjeno ili nije bilo moguće učiniti na poziciji br. 4,

6. završni krak; pilot zrakoplova javlja završni krak, ako to od njega zatraži kontrolor zračnog prometa. Odobrenje za slijetanje mora se izdati na toj poziciji ako to nije učinjeno ili nije bilo moguće učiniti na poziciji br. 4 ili 5,

7. izlazak sa staze; na toj poziciji izdaje se uputa za vožnju do stajanke ili uputa da zrakoplov uspostavi komunikaciju sa zemaljskom kontrolom odnosno kontrolom stajanke.

Staza u uporabi

Članak 90.

(1) Za stazu u uporabi određuje se uzletno-sletna staza čiji je smjer najbliži smjeru vjetra.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, za stazu u uporabi može se odrediti i druga staza ako je to potrebno zbog smještaja aerodromskog prometnog kruga, dužine uzletno-sletne staze, kapaciteta uzletno-sletne staze, smještaja navigacijskih sredstava koji služe za izvršenje prilaženja, nesmetanijeg slijetanja ili odlaska zrakoplova, blizine drugih aerodroma, prometne situacije, postupaka za smanjenje buke ili utjecaja trenutne meteorološke situacije pod uvjetom da prosječna leđna komponenta vjetra na toj stazi u pravilu ne iznosi više od 5 čvorova, osim ako je HKZP odobrila veću leđnu komponentu vjetra za tu stazu ili ako sigurnosni razlozi zahtijevaju trenutnu uporabu druge uzletno-sletne staze.

(3) Ako staza u uporabi nije prikladna za neki tip zrakoplova, a na zahtjev pilota, nadležna kontrola zračnog prometa može odobriti uporabu druge staze, pod uvjetom da prometna situacija i postupci za smanjenje buke dopuštaju takvu izmjenu.

Postupci pokretanja motora zrakoplova

Članak 91.

(1) U svrhu redovitog i nesmetanog odvijanja zračnog prometa, piloti zrakoplova moraju prije svakog odlaska prema IFR planu leta zatražiti odobrenje za pokretanje motora. Odobrenje za pokretanje motora ne smije se zatražiti, ako pilot zrakoplova nije siguran da li je u stanju pokrenuti motore unutar 5 minuta nakon izdavanja odobrenja.

(2) Ako je predviđeno kašnjenje u odlasku manje od 20 minuta, pilotima se izdaje odobrenje za trenutno pokretanje motora. Ako je predviđeno kašnjenje u odlasku veće od 20 minuta, kontrolor zračnog prometa je obvezan obavijestiti pilota zrakoplova o trenutku kada smije pokrenuti motore ili očekivanom trajanju kašnjenja.

Odobrenja za odlaske prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR)

Članak 92.

(1) Prije odlaska, pilot zrakoplova prima rutno odobrenje (en-route clearance), uključujući odobrenje za odlaznu rutu.

(2) Početna razina na koju se zrakoplov penje nakon uzlijetanja utvrđena je u standardnom instrumentalnom odlasku (Standard instrument departure-SID), odnosno određuje ju nadležna kontrola zračnog prometa zajedno s rutnim odobrenjem prije uzlijetanja.

(3) Ovisno o prometnoj situaciji, odobrenja za daljnje penjanje izdaju se nakon uzlijetanja.

Informacije o bitnom lokalnom prometu

Članak 93.

(1) Bitnim lokalnim prometom smatra se svaki promet zrakoplova, vozila ili osoba na ili u blizini manevarskih površina, odnosno promet u okolici aerodroma koji bi mogao predstavljati opasnost za dotične zrakoplove.

(2) Nadležna kontrola zračnog prometa mora obavijestiti pilota zrakoplova o svakom bitnom lokalnom prometu, na način koji omogućuje lako uočavanje i prepoznavanje tog prometa. O iznenadnoj pojavi opasnosti tijekom završnog prilaženja, pilot zrakoplova mora se obavijesti bez odlaganja.

Bitne informacije o stanju aerodroma

Članak 94.

(1) Bitne informacije o stanju aerodroma su podaci, koji se odnose na stanje operativnih površina i pripadajućih sredstava koja su potrebna za sigurno odvijanje zračnog prometa. Bitne informacije o stanju aerodroma izdaju se uvijek, kada kontrolor zračnog prometa smatra da je to potrebno i u interesu sigurnosti zračnoga prometa ili na zahtjev pilota zrakoplova.

(2) Bitne informacije o stanju aerodroma prosljeđuju se sljedećim redoslijedom:

1. građevinski ili radovi u svrhu održavanja na, ili u neposrednoj blizini operativnih površina,

2. neravnine ili napuknuća površine uzletno-sletne staze, staze za vožnju ili stajanke,

3. snijeg, bljuzgavica ili led na uzletno-sletnoj stazi, stazi za vožnju ili stajanci,

4. nanosi ili zapusi snijega, uključujući visinu snježnog pokrivača u neposrednoj blizini uzletno-sletne staze, staze za vožnju ili stajanke, kao i informacije o čišćenju snijega i posipanju odnosno prskanju uzletno-sletne staze,

5. ostale privremene opasnosti, uključujući parkirane zrakoplove i ptice na tlu ili u zraku,

6. otkaz ili nepravilnosti u radu dijela ili ukupnog aerodromskog sustava osvjetljenja i

7. ostale važne obavijesti.

Informacije zrakoplovima u odlasku i dolasku

Članak 95.

(1) Pilotu zrakoplova koji namjerava letjeti prema pravilima vizualnog letenja (VFR) i pilotu koji namjerava letjeti prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR), ako automatsko emitiranje informacija za slijetanje i uzlijetanje nije na raspolaganju, nakon uspostave prve komunikacije kontrolor zračnog prometa prosljeđuje informacije sljedećim redoslijedom:

1. uzletno-sletnu stazu u uporabi,

2. trenutni smjer i brzinu vjetra pri tlu, uključujući značajna odstupanja,

3. QNH postavljanje visinomjera ili QFE na zahtjev,

4. temperaturu zraka i točku rosišta za zrakoplove s turbinskim motorima,

5. trenutnu vidljivost u smjeru uzlijetanja i početnog penjanja ako je manja od 10 km i trenutnu vidljivost(i) uzduž uzletno-sletne staze u uporabi, ako podaci postoje.

(2) Ako je potrebno, prije uzlijetanja kontrolor zračnog prometa obavještava pilota zrakoplova o:

1. promjenama bitnih informacija o stanju aerodroma,

2. svim značajnim promjenama smjera i brzine vjetra pri tlu, temperature zraka, vidljivosti ili vidljivosti uzduž staze, te promjeni QNH vrijednosti tlaka zraka ako promjena iznosi 1 hPa (0,03 incha Hg) ili više,

3. značajnim meteorološkim uvjetima (kumulonimbus ili oluja, umjerena ili jaka turbulencija, smicanje vjetra, tuča, umjereno ili jako zaleđivanje, kiša koja se ledi i sl.) u području uzlijetanja i penjanja, ako informacija već nije proslijeđena putem automatskog emitiranja informacija za slijetanje i uzlijetanje.

(3) Pilotu zrakoplova koji leti prema pravilima vizualnog letenja (VFR) odobrava se ulazak u kontroliranu zonu odnosno ulazak u aerodromski prometni krug ako meteorološki uvjeti i prometna situacija to dozvoljavaju. Odobrenje za ulazak uključuje i sljedeće podatke navedenim redoslijedom:

1. VFR rutu dolaska, odnosno smjer prometnog kruga kad se upotrebljava desni prometni krug, ako se radi o odobrenju za ulazak u aerodromski prometni krug,

2. uzletno-sletnu stazu u uporabi ili smjer slijetanja,

3. QNH vrijednost tlaka zraka,

a ako je potrebno prosljeđuju se i sljedeći podaci:

4. apsolutna visina leta,

5. trenutni smjer i brzina vjetra,

6. bitni lokalni promet,

7. bitne aerodromske informacije,

8. posebne upute.

(4) Na zračnim lukama, nadležna kontrola zračnog prometa prosljeđuje vrijeme slijetanja i uzlijetanja samo na poseban zahtjev pilota.

Vrtložna turbulencija

Članak 96.

(1) Prema kategorijama vrtložne turbulencije zrakoplovi mogu biti:

1. teški (heavy-H); zrakoplovi najveće dopuštene uzletne mase (maximum certificated take-off mass – MTOM), od 136 tona ili više,

2. srednji (medium-M); zrakoplovi najveće dopuštene uzletne mase manje od 136 tona, a veće od 7 tona,

3. laki (light-L); zrakoplovi najveće dopuštene uzletne mase do uključujući 7 tona.

(2) Obzirom da se opasnost i postojanje vrtložne turbulencije ne može točno predvidjeti, nadležna kontrola zračnog prometa nije odgovorna za pružanje informacije o opasnosti i postojanju vrtložne turbulencije u svakom trenutku i ne može jamčiti za točnost takve informacije.

(3) Smatra se da nadležna kontrola zračnog prometa primjenjuje propisane minimume za razdvajanje zbog vrtložne turbulencije za zrakoplove u odlasku, ako uz odobrenje za uzlijetanje proslijedi pilotu zrakoplova sljedeće podatke:

1. tip zrakoplova koji je prethodno uzletio,

2. proteklo vrijeme od uzlijetanja prethodnog zrakoplova ili udaljenost od zrakoplova koji je prethodno uzletio,

3. smjer i brzinu vjetra pri tlu,

4. upozorenje o mogućem postojanju vrtložne turbulencije korištenjem propisane fraze.

(4) Nakon prijama podataka iz stavka 3. ovoga članka, pilot zrakoplova je odgovoran za izbjegavanje vrtložne turbulencije, te se od njega ne zahtijeva pridržavanje propisanih minimuma razdvajanja zbog vrtložne turbulencije za zrakoplove u odlasku.

(5) Kad pilot zrakoplova ispred sebe vidi zrakoplov teže kategorije i u stanju je sam održavati sigurni razmak (npr. tako da tijekom prilaženja ostane iznad letne putanje prethodnog zrakoplova i sleti iza njegove točke dodira) ili pri pogodnom vjetru, povećano odstojanje nije potrebno.

(6) Tijekom vožnje iza zrakoplova teže kategorije pilot zrakoplova treba, ako je moguće, održavati odstojanje od najmanje 200 m.

Glava 3.

PRILAZNA I OBLASNA KONTROLA ZRAČNOG PROMETA

Očekivano vrijeme prilaženja

Članak 97.

(1) Ako nadležna kontrola zračnog prometa predviđa, da će IFR let čekati 20 minuta ili više iznad navigacijskog sredstva koje služi kao granica valjanosti odobrenja, pilotu zrakoplova mora se proslijediti očekivano vrijeme prilaženja, odnosno vrijeme napuštanja mjesta čekanja u svrhu završetka prilaženja za slijetanje.

(2) Ako predviđeno vrijeme čekanja iznosi manje od 20 minuta, nadležna kontrola zračnog prometa prosljeđuje očekivano vrijeme prilaženja, samo kad to smatra potrebnim. Nadležna kontrola zračnoga prometa, mora pilotu zrakoplova proslijediti izmijenjeno očekivano vrijeme prilaženja ako se ono razlikuje za ±5 minuta ili više od proslijeđenog.

(3) Ako nadležna kontrola zračnoga prometa nije izdala odobrenje za nastavak leta nakon prolaska navigacijskog sredstva koje služi kao granica valjanosti odobrenja, pilot zrakoplova mora započeti postupak čekanja, zadržati posljednju dodijeljenu razinu i čekati na daljnja odobrenja.

Slijed za slijetanje

Članak 98.

Slijed za slijetanje mora se uspostaviti na način koji omogućuje dolazak najvećeg broja zrakoplova uz najmanje prosječno kašnjenje, dajući pritom prednost zrakoplovima na način utvrđen odredbama članka 66. ovoga Pravilnika.

Podešavanje brzine

Članak 99.

U svrhu uspostavljanja slijeda za prilaženje i smanjenja potrebnog broja vektora, nadležna kontrola zračnoga prometa može, prilikom radarskog vektoriranja tijekom međuprilaženja i završnog prilaženja, zahtijevati da zrakoplov pod radarskom kontrolom podesi brzinu za najviše ± 20 kt, na temelju indicirane brzine (IAS). Podešavanje brzine se ne smije zahtijevati ili primjenjivati nakon što je zrakoplov u završnom prilaženju preletio točku udaljenu 4 NM od praga uzletno-sletne staze.

Informacija o poziciji i udaljenosti

Članak 100.

(1) Radarski kontrolor zračnog prometa mora obavijestiti pilota zrakoplova, kojeg se radarski vektorira zbog instrumentalnog prilaženja, o poziciji zrakoplova najmanje jednom prije početka završnog prilaženja, tako da mu proslijedi udaljenost od točke ili navigacijskog sredstva na koje se informacija odnosi.

(2) Tijekom radarskog prilaženja (PAR, SRA), nadležna kontrola zračnog prometa mora podsjetiti pilota zrakoplova koji se nalazi u završnom prilaženju da provjeri da li je podvozje izvučeno i zabravljeno.

(3) Tijekom instrumentalnog prilaženja, nadležni kontrolor zračnog prometa mora izdati odobrenje za slijetanje ili alternativno odobrenje pilotu zrakoplova, najkasnije na udaljenosti od 2 NM od zone dodira.

Prilaženje s neprekinutim snižavanjem

Članak 101.

(1) Postupak prilaženja s neprekinutim snižavanjem (continouos descent approach-CDA) primjenjuje se samo tijekom ILS prilaženja u cilju uštede goriva i smanjenja buke, ako to prometna situacija dopušta, a na zahtjev pilota, ili prijedlog kontrolora zračnog prometa.

(2) Prilikom primjene postupka iz stavka 1. ovoga članka, prilazna kontrola vodi zrakoplove primjenom postupaka radarskog vektoriranja i odobrava neprekinuto snižavanje do razine međuprilaženja, tako da se razina dostigne na smjeru usmjerivača na udaljenosti od oko 8 NM od točke dodira. Neprekinuto snižavanje do odobrene razine provodi se brzinom snižavanja od 300 stopa/NM (kut snižavanja oko 3°)

(3) Ako se tijekom snižavanja, iz posebnih razloga (npr. razdvajanje, struktura zračnog prostora, prepreke) odobre početne razine koje su veće od razine međuprilaženja, nadležna kontrola zračnog prometa, treba pravodobno ukinuti to ograničenje, tako da bude osigurano neprekinuto snižavanje od 300 stopa/NM.

(4) Nakon postizanja visine međuprilaženja, zrakoplov se mora nalaziti u horizontalnom letu otprilike 1 NM prije uključivanja u putanju poniranja. Taj segment međuprilaženja služi za smanjenje brzine. Informacije o udaljenosti od točke dodira prosljeđuju se pilotu zrakoplova zajedno s odobrenjem za snižavanje, a u pravilu na udaljenostima od 20, 15 i 10 NM od točke dodira kako bi se pilotu zrakoplova, ako je potrebno, omogućilo ispravljanje brzine snižavanja.

(5) Ako prometna situacija ne dopušta primjenu CDA (npr. prilaženje zrakoplova s različitom letnim sposobnostima), nadležna kontrola zračnog prometa obavještava o tome pilota zrakoplova odgovarajućom propisanom frazom. U tom se slučaju prilaženje provodi prema objavljenim postupcima.

(6) Pilot zrakoplova tijekom CDA prilaženja, mora koristiti tehniku prilaženja propisanu za smanjenje buke u skladu s odredbama članka 155. ovoga Pravilnika.

Vizualno prilaženje

Članak 102.

(1) IFR letu se može odobriti vizualno prilaženje, uz uvjet, da pilot može održavati stalnu vidljivost zemljine površine i:

1. ako je javljena baza oblaka na ili iznad odobrene razine početnog prilaženja, ili ako se zrakoplov već nalazi ispod baze oblaka, ili

2. ako pilot tijekom postupka instrumentalnog prilaženja javi da će meteorološki uvjeti dozvoliti vizualno prilaženje i da postoji velika vjerojatnost da će se vizualno prilaženje i slijetanje moći završiti, ili ako nadležna kontrola zračnoga prometa predloži vizualno prilaženje i pilot ga prihvati, uz pridržavanje navedenih uvjeta, ili

3. ako je zrakoplov kojemu se odobrava vizualno prilaženje prvi zrakoplov u slijedu prilaženja, ili ako pilot javi da vidi prethodni zrakoplov i primi uputu da ga slijedi. Ako pilot tijekom postupka instrumentalnog prilaženja javi da će vidljivost dozvoliti vizualno prilaženje, ali da ne vidi prethodni zrakoplov, mora se održavati radarsko razdvajanje sve do uspostave vizualnog razdvajanja.

(2) Vizualno prilaženje može se provoditi i u instrumentalnim meteorološkim uvjetima, ako se pilot zrakoplova može pridržavati nekog od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Izdavanje odobrenja za vizualno prilaženje ovisi o prometnoj situaciji i možebitnim postupcima za smanjenje ili izbjegavanje buke.

(4) Ako pilot zahtijeva ili prihvati predloženi postupak vizualnog prilaženja, odgovoran je za pridržavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka. U tom slučaju, nadležna kontrola zračnog prometa smatra, da pilot može neodložno započeti postupak vizualnog prilaženja.

(5) U cilju bržeg odvijanja zračnog prometa, nadležna kontrola zračnog prometa može pilotu zrakoplova predložiti vizualno prilaženje, ako je javljena baza oblaka na ili iznad odobrene razine početnog prilaženja, ili ako se zrakoplov već nalazi ispod baze oblaka.

(6) Odgovornost za održavanje razdvajanja između zrakoplova kojemu je odobreno vizualno prilaženje i ostalih zrakoplova snosi nadležna kontrola zračnoga prometa, dok se danju ta odgovornost može prenijeti na pilota zrakoplova.

Vizualni odlasci IFR letova u VMC uvjetima

Članak 103.

(1) U slučajevima uzlijetanja određenih tipova zrakoplova, nadležna kontrola zračnog prometa može, na vlastiti prijedlog ili na zahtjev pilota zrakoplova, izdati odobrenje za provedbu modificiranoga objavljenog IFR postupka u vizualnim meteorološkim uvjetima (visual climb-outs in VMC), ako je udovoljeno svim sljedećim zahtjevima:

1. baza oblaka se nalazi iznad minimalne apsolutne visine za radarsko vektoriranje,

2. vidljivost pri tlu iznosi 5 km ili više,

3. postupak se primjenjuje samo danju,

4. neće se povrijediti nekontrolirani zračni prostor,

5. postupak je ograničen samo do prolaska određene visine (npr. min. IFR putne razine),

6. neće doći do neprimjerenog ugrožavanja stanovništva bukom.

(2) Odobrenje za vizualni odlazak u vizualnim meteorološkim uvjetima izdaje se IFR letu zajedno s rutnim odobrenjem, a samo izuzetno neposredno nakon uzlijetanja.

(3) Kad zatraži ili potvrdi primitak odobrenja za vizualni odlazak u vizualnim meteorološkim uvjetima, pilot zrakoplova preuzima odgovornost za nadvisivanje prepreka sve do prelaska visine određene u skladu s odredbom točke 5. stavak 1. ovoga članka.

Vrtložna turbulencija

Članak 104.

(1) Povećane norme razdvajanja iz stavka 2. ovoga članka, koje se primjenjuju između letova iz članka 68. ovoga Pravilnika, a uslijed djelovanja vrtložne turbulencije, moraju se primjenjivati ako:

1. zrakoplov leti neposredno iza prethodnog zrakoplova na istoj razini ili na razini koja se nalazi na manje od 1000 stopa ispod njega, ili

2. ako oba zrakoplova koriste istu uzletno-sletnu stazu, ili

3. ako zrakoplov prolazi iza prethodnog zrakoplova na istoj razini ili na razini koja se nalazi na manje od 1000 stopa ispod njega.

(2) Uslijed djelovanja vrtložne turbulencije primjenjuju se sljedeće povećane norme razdvajanja između letova iz stavka 1. ovoga članka:

Prethodni zrakoplov Slijedni zrakoplov NM
Teški Teški 4
Teški Srednji 5
Teški Laki 6
Srednji Laki 5

Razdvajanje zrakoplova uporabom Machovog broja i promjena brzine

Članak 105.

(1) Propisane norme razdvajanja između mlaznih zrakoplova koji lete istom putanjom i na istoj putnoj razini iznad FL 245, nadležna kontrola zračnog prometa može uspostaviti i održavati, tako da od pilota zrakoplova zahtjeva da lete stvarnim brzinama, izraženima u obliku Machovog broja, koje osiguravaju održavanje ili povećanje odstojanja između tih zrakoplova.

(2) Kontrola brzine uporabom Machovog broja zahtijeva da:

1. se piloti zrakoplova pridržavaju posljednje dodijeljenog Machovog broja,

2. da piloti zrakoplova prije svake promjene brzine obavijeste nadležnu kontrolu zračnog prometa, kad je potrebno odstupiti od trenutne brzine za ± 0,1 Macha,

3. da piloti zrakoplova, na zahtjev nadležne kontrole zračnog prometa, uključe trenutni stvarni Machov broj u redovne izvještaje o poziciji.

(3) Ako pilot zrakoplova namjerava tijekom leta mijenjati putnu brzinu, navedenu u planu leta, mora pribaviti odobrenje nadležne kontrole zračnoga prometa, ako vrijednost izmjene iznosi 5 % ili više od navedene brzine.

(4) U donjem zračnom prostoru, ispod FL 245, putne brzine izražavaju se u čvorovima na temelju indicirane brzine (IAS).

(5) Ukoliko pilot zrakoplova tijekom leta zahtjeva promjenu visine leta ili je ista zahtjevana od nadležne kontrole zračnog prometa, a zrakoplov nije u stanju održavati vertikalnu brzinu penjanja odnosno poniranja od 500 stopa u minuti ili više, pilot zrakoplova je dužan o tome izvjestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa.

Putno penjanje

Članak 106.

Primjena postupka putnoga penjanja (cruise climb) u hrvatskom zračnom prostoru je zabranjena.

Vlastito međusobno razdvajanje u vizualnim meteorološkim uvjetima

Članak 107.

Nadležna kontrola zračnoga prometa može, kontroliranom letu, prenijeti odgovornost za održavanje razdvajanja na pilota zrakoplova, tako da mu odobri održavanje vlastitog razdvajanja u vizualnim meteorološkim uvjetima kad je udovoljeno svim sljedećim zahtjevima:

1. postupak se primjenjuje samo danju,

2. ne postoji promet u suprotnom smjeru,

3. pilot zrakoplova zahtijeva ili se složi s takvim postupkom i potvrdi da vidi drugi zrakoplov,

4. postoji suglasnost pilota drugog zrakoplova za takav postupak,

5. samo jedan od zrakoplova smije biti u penjanju ili snižavanju,

6. primjena postupka je ograničena u odnosu na rutu, razinu ili vrijeme,

7. informacija o bitnom prometu je proslijeđena pilotima odnosnih zrakoplova.

Informacija o bitnom prometu

Članak 108.

(1) Bitni promet (essential traffic) je onaj kontrolirani let, na koji se primjenjuju propisani postupci razdvajanja, a nije od drugog zrakoplova razdvojen propisanim normama razdvajanja.

(2) Nadležna kontrola zračnoga prometa mora proslijediti informaciju o bitnom prometu odnosnim kontroliranim letovima, u svim slučajevima, kad jedan drugome predstavljaju bitan promet. Informacija o bitnom prometu mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tip zrakoplova,

2. informaciju o relativnoj poziciji,

3. smjer leta odnosnog zrakoplova,

4. putnu razinu odnosnog zrakoplova, odnosno potvrdu o promjeni razine ili predviđeno vrijeme iznad točke javljanja najbliže mjestu prolaska razine.

Glava 4.

UPORABA RADARA U KONTROLI ZRAČNOGA PROMETA

Odjeljak 1.OPĆE ODREDBE

Svrha uporabe radara

Članak 109.

Tijekom obavljanja poslova kontrole zračnoga prometa radar se može upotrebljavati za:

1. razdvajanje letova u kontroliranom zračnom prostoru,

2. motrenje (nadzor) i vektoriranje zrakoplova,

3. ubrzanje protoka zračnoga prometa,

4. pružanje pomoći pilotima zrakoplova u svrhu izbjegavanja područja u kojima prevladavaju nepovoljni meteorološki uvjeti, navigacijske pomoći pilotima, u posebnim okolnostima, te za pružanje selektivnih informacija o prometu.

Odjeljak 2.

POSTUPCI PRILIKOM UPORABE SEKUNDARNOG RADARA

Postavljanje SSR transpondera tijekom redovne uporabe

Članak 110.

(1) Pilot zrakoplova mora postaviti mod i kod SSR transpondera, prema uputi nadležne kontrole zračnoga prometa. Ukoliko nadležna kontrola zračnoga prometa ne zatraži drugačije, pilot zrakoplova koji ulazi u područje nadležnosti odgovarajuće kontrole zračnog prometa, mora zadržati kôd koji mu je dodijelila posljednja nadležna kontrola, sve dok mu se ne dodijeli novi kôd.

(2) Ako je pilotu zrakoplova dodijeljen dvoznamenkasti kôd, pilot zrakoplova mora postaviti nulu (0) kao treću i četvrtu znamenku, osim u slučajevima kad su u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka utvrđene druge znamenke za posebne postupke.

(3) SSR kodove za pojedine vrste letova koji se odvijaju u hrvatskom zračnom prostoru, te SSR kodove za posebne postupke utvrđuje HKZP.

(4) Utvrđene SSR kodove iz stavka 3. ovoga članka pilot zrakoplova postavlja samostalno. U pojedinim slučajevima nadležna kontrola zračnoga prometa može dodijeliti SSR kodove različite od utvrđenih u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako je od pilota zrakoplova zatraženo postavljanje moda A ili drugog moda, pilot mora istodobno postaviti mod C bez posebne upute.

Postupci prilikom nepravilnog rada SSR transpondera

Članak 111.

(1) Ako nije drukčije zatraženo, pilot zrakoplova čiji SSR transponder na modu C ne radi pravilno, mora o tome neodložno obavijestiti nadležnu kontrolu zračnoga prometa i

1. isključiti javljanje visine i emitirati samo nosivi val odgovora moda C, ili

2. isključiti u potpunosti mod C, ako vrsta SSR transpondera ne dopušta postupak prema odredbi točke 1. ovoga stavka. Pritom mod A mora ostati uključen.

(2) Ako vrsta transpondera ne dopušta odvojeno isključivanje moda A i C, SSR transponder se ne smije isključiti bez izričite upute nadležne kontrole zračnoga prometa, kako bi se osigurao stalan prijenos podataka o identitetu i poziciji preko moda A.

(3) Prilikom ulaska u područje nadležnosti kontrole zračnoga prometa, pilot zrakoplova mora se pridržavati poduzetih mjera i o tome odgovarajuće obavijestiti kontrolu zračnoga prometa.

Postavljanje SSR transpondera u slučajevima nužde

Članak 112.

(1) U slučajevima nužde, pilot zrakoplova mora zadržati postavljeni kôd, osim ako mu nadležna kontrola zračnoga prometa ne dodijeli neki drugi.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pilot zrakoplova može postaviti SSR transponder na mod A kôd 7700, ako to smatra najprikladnijom mjerom u skladu s vrstom nužde.

(3) Prilikom otkaza radiokomunikacije, pilot zrakoplova mora postaviti transponder na mod A kôd 7600 i poduzeti mjere propisane za slučaj otkaza radiokomunikacije.

(4) Pilot zrakoplova koji je predmet protuzakonitoga ometanja, kako bi ukazao na situaciju, mora se potruditi postaviti SSR transponder na mod A kôd 7500, osim ako okolnosti ne nalažu postavljanje kôda 7700.

(5) Pilot zrakoplova kojeg presreće vojni zrakoplov može primijeniti postupak u skladu s odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, ako takav postupak smatra primjerenim okolnostima u pojedinom slučaju.

(6) Tijekom postupka presretanja, pilot presretača opremljenog SSR transponderom mora obustaviti transmisiju informacija o visini najkasnije na udaljenosti 20 NM (37 km) od zrakoplova kojeg namjerava presresti ili vremenski 40 sekundi prije predviđenog vremena dolaska na točku susreta sa zrakoplovom kojeg namjerava presresti (ovisno što je ranije) kako bi se spriječila neželjena rezolucijska informacija kod presretnutog zrakoplova opremljenog sustavom u zrakoplovu za izbjegavanje sudara.

Postupak kod otkaza SSR transpondera

Članak 113.

(1) Ako SSR transponder otkaže prije uzlijetanja, a ne može se popraviti prije odlaska, pilot zrakoplova mora:

1. obavijestiti aerodromsku kontrolu zračnog prometa i pribaviti odobrenje za provedbu leta,

2. planirati svoj let prema uvjetima iz odobrenja, tako da leti najkraćim putem do najbližeg prikladnog aerodroma gdje se kvar može otkloniti,

3. u rubrici 10. obrasca plana leta, upisati slovo »N« za potpunu neispravnost SSR transpondera ili u slučaju djelomičnog kvara transpondera, odgovarajuće slovo, koje označava preostale sposobnosti transpondera.

(2) Ukoliko otkaz transpondera nastupi nakon uzlijetanja, pilot zrakoplova mora o tome neodložno obavijestiti kontrolu zračnoga prometa.

Postupci za operativno korištenje odgovarača visine moda C

Članak 114.

(1) Smatra se da se zrakoplov nalazi na dodijeljenoj razini, ako prikazivanje odgovarača visine moda C, odstupa ± 300 stopa od te razine.

(2) Smatra se da je zrakoplov, kojem je odobreno napuštanje razine započeo napuštanje i napustio prethodno zauzetu razinu, kad informacija o razini SSR moda C prikazuje promjenu veću od 300 stopa u predviđenom smjeru od prethodno dodijeljene razine.

(3) Smatra se da je zrakoplov u penjanju ili snižavanju prošao razinu kad informacija o razini SSR moda C prikazuje da je prošao tu razinu u zahtijevanom smjeru, za više od 300 stopa.

(4) Smatra se da je zrakoplov dostigao odobrenu razinu kad informacija o razini SSR moda C prikazuje da razina zrakoplova odstupa ± 300 stopa od dodijeljene razine.

(5) Ako se razina koju je pilot zrakoplova javio razlikuje za više od ± 300 stopa od informacije o razini koju prikazuje SSR mod C a propisane norme za vertikalno razdvajanje mogu biti narušene, nadležna kontrola zračnoga prometa mora, obavijestiti pilota zrakoplova o odstupanju, te mu izdati uputu da potvrdi visinu. Ukoliko odstupanje i nakon toga postoji, kao temelj za daljnje razdvajanje mora se uzeti razina koju je javio pilot.

Odjeljak 3.

UPORABA SUSTAVA U ZRAKOPLOVU ZA IZBJEGAVANJE SUDARA (ACAS II)

Opremljenost i svrha uporabe ACAS II

Članak 115.

(1) Informacije dobivene na temelju sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara, piloti zrakoplova su dužni koristiti u svrhu izbjegavanja mogućih sudara, dobivanja točnije slike o trenutnoj prometnoj situaciji te aktivnog traženja i vizualnog prepoznavanja konfliktnog prometa.

(2) Odredbe članka 116. ovoga Pravilnika ne oduzimaju zapovjedniku zrakoplova njegovo pravo donošenja konačne odluke kada se radi o upravljanju zrakoplovom tj. njegovo pravo na izbor najboljeg načina rješavanja prometnog konflikta ili sprječavanja mogućeg sudara.

(3) U slučaju postupanja nakon primanja rezolucijske informacije (Resolution Advisory-RA) kao i drugog događaja važnog za praćenje djelovanja sustava ACAS, pilot i kontrolor zračnog prometa moraju podnijeti izvještaj utvrđen posebnim propisom.

Način korištenja pokazivanja sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara

Članak 116.

Upozorenja sustava u zrakoplovu za izbjegavanje sudara piloti moraju koristiti kako slijedi:

1. nikako ne izvoditi manevar izbjegavanja isključivo na temelju prometnih informacija (Traffic Advisories-TA).

2. nakon primitka prometne informacije, koristiti sve dostupne podatke za pripremu pravilne reakcije za slučaj primitka rezolucijske informacije (Resolution Advisory-RA)

3. u slučaju rezolucijske informacije (Resolution Advisory-RA) pilot mora:

a) neodložno postupiti sukladno dobivenoj rezolucijskoj informaciji osim u slučaju kada bi takav postupak ugrozio sigurnost zrakoplova (upozorenje o približavanju prevlačenju – stall warning, smicanje vjetra – wind shear i upozorenja sustava za signaliziranje blizine tla imaju prednost pred upozorenjima ACAS-a)

b) postupati prema rezolucijskoj informaciji čak i kada je u suprotnosti s uputom kontrole zračnog prometa

c) nikad ne izvoditi manevar penjanja ili snižavanja kao i promjene vertikalne brzine koji su suprotni primljenoj rezolucijskoj informaciji

d) što je prije moguće, ovisno o radnom opterećenju posade, obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa o rezolucijskoj informaciji uključujući i smjer vertikalnog odstupanja od važeće upute ili odobrenja kontrole zračnog prometa

e) odmah postupati sukladno svakoj promjeni rezolucijske informacije

f) svesti odstupanja od putanje leta na minimum tj. na odstupanja koja su nužna za postupanje prema rezolucijskim informacijama

g) nakon razrješenja konflikta odmah nastaviti postupati sukladno prethodno valjanoj uputi ili odobrenju kontrole zračnog prometa

h) obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa da nastavlja postupati prema valjanom odobrenju.

Odgovornost za razdvajanje zrakoplova tijekom manevara na temelju rezolucijske informacije

Članak 117.

(1) Nakon primljene obavijesti da pilot izvodi manevar izbjegavanja na temelju rezolucijske informacije, kontrolor zračnog prometa:

1. ne smije pokušati promijeniti putanju leta zrakoplova koji izvodi manevar izbjegavanja na temelju rezolucijske informacije,

2. ne smije izdati odobrenje ili uputu zrakoplovima na koje se manevar izbjegavanja odnosi sve dok pilot ne javi da ponovno postupa prema valjanoj uputi ili odobrenju kontrole zračnog prometa,

3. mora potvrditi primitak te obavijesti koristeći frazu »ROGER«

4. treba proslijediti informaciju o bitnom prometu ako to smatra neophodnim.

(2) Kad zrakoplov na temelju rezolucijske informacije, odstupi od valjanog odobrenja, kontrolor zračnog prometa prestaje biti odgovoran za razdvajanje odnosnog zrakoplova od drugih zrakoplova koji su ugroženi zbog izravne posljedice započetog manevra izbjegavanja na temelju rezolucijske informacije.

(3) Kontrolor zračnog prometa ponovno preuzima odgovornost za razdvajanje svih zrakoplova iz stavka 2. ovoga članka kada:

1. potvrdi javljanje pilota zrakoplova da ponovno postupa prema valjanom odobrenju, ili

2. potvrdi javljanje pilota zrakoplova da ponovno postupa prema valjanom odobrenju i izda drugo odobrenje, koje pilot potvrdi.

Glava 5.

USLUGA PRUŽANJA LETNIH INFORMACIJA

Način obavljanja usluge pružanja letnih informacija

Članak 118.

(1) Uslugu pružanja letnih informacija, obavlja centar za pružanje letnih informacija odnosno nadležna jedinica kontrole zračnog prometa u okviru svojih nadležnosti, a u skladu s propisanim postupcima.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, usluge aerodromskih letnih informacija na nekontroliranim aerodromima na kojima je predviđeno pružanje aerodromskih letnih informacija, osigurava operator aerodroma, u skladu s odredbama članka 86. Zakona o zračnom prometu.

Poslovi koji se obavljaju u okviru usluge pružanja letnih informacija

Članak 119.

(1) Usluga pružanja letnih informacija obuhvaća pružanje i prosljeđivanje svih informacija i savjeta pilotima zrakoplova potrebnih za sigurno, redovito i nesmetano odvijanje zračnoga prometa, te prihvaćanje i prosljeđivanje informacija koje se odnose na planove leta, izvještaje o odlasku i dolasku, izvještaje pilota glede sigurnosti zračnoga prometa i izvještaje pilota (PIREP).

(2) Poslovi pružanja i prosljeđivanja informacija i savjeta iz stavka 1. ovoga članka putem zrakoplovnih radioemisija obuhvaćaju poglavito prosljeđivanje:

1. općih informacija o:

a) značajnim meteorološkim pojavama (SIGMET),

b) postojanju slučajeva nužde i nesreće zrakoplova,

c) izbacivanju goriva,

d) letenju tijekom potrage i spašavanja zrakoplova, te za vrijeme elementarnih i drugih nesreća većeg razmjera,

e) drugim ograničenjima bitnim za obavljanje zračnog prometa, kao što su eksplozije plina ili eksploziva, požari i sl;

2. općih informacija, automatskim emitiranjem informacija za slijetanje i uzlijetanje (ATIS);

3. posebnih informacija, u načelu na zahtjev pilota zrakoplova o:

a) posebnom korištenju zračnoga prostora (zrakoplovne prired­be i natjecanja, padobranske aktivnosti, akrobatsko letenje, natjecanje jedrilicama i letenje jedrilicama u za to posebno određenim područjima, vojne vježbe i druge bitne vojne aktivnosti, ograničenja koja mogu utjecati na letenje, obrana od tuče itd.),

b) ograničenjima u korištenju i promjeni načina korištenja radionavigacijskih sredstava, radiokomunikacijskih frekvencija, aerodroma, njihovim manevarskim površinama ako su pokriveni snijegom, ledom ili značajnim slojem vode, te sredstvima, uređajima i opremi aerodroma,

c) meteorološkim uvjetima, poglavito o uvjetima na ruti i pri slijetanju, posebnim vremenskim uvjetima, prognozama vjetra na visini, značajnim meteorološkim pojavama i kratkoročnim prognozama;

4. posebnih informacija kad god je potrebno o:

a) ispuštanju radioaktivnih ili otrovnih tvari u atmosferu,

b) teškim ili srednjim slobodnim balonima bez posade,

c) opasnostima od sudara kontroliranim letovima (prosljeđivanje informacija o prometu temeljenih na radaru, u okviru tehničkih i operativnih mogućnosti),

d) bilo kojem drugom podatku, koji bi mogao utjecati na sigurnost zračnog prometa.

Dužnosti pilota zrakoplova prilikom korištenja usluge pružanja letnih informacija

Članak 120.

(1) Prilikom korištenja usluge pružanja letnih informacija, dužnosti pilota zrakoplova su:

1. brižljiva i temeljita priprema leta,

2. slušanje frekvencije (dobrovoljno),

3. slušanje zrakoplovnih radioemisija,

4. uspostavljanje radiokomunikacije, ako to smatra potrebnim za sigurnu provedbu leta,

5. da prilikom uspostavljanja radiokomunikacije proslijedi pozivni znak zrakoplova, aerodrom odlaska i dolaska, poziciju, razinu i planiranu rutu leta,

6. prosljeđivanje kratkih i sažetih izvještaja iz zraka,

7. javljanje namjeravane promjene razine,

8. odjavljivanje prije napuštanja frekvencije ako je radiokomunikacija bila uspostavljena.

(2) Prilikom predaje plana leta iz zraka (AFIL), pilot zrakoplova mora proslijediti sljedeće podatke: pozivni znak zrakoplova, vrstu leta, tip zrakoplova, radio i navigacijsku opremu, aerodrom odlaska ili vrijeme i poziciju na kojoj se plan leta počinje primjenjivati, stvarnu brzinu, traženu razinu ako je potrebno, aerodrom odredišta ili vrijeme i poziciju do koje se plan leta primjenjuje, alternativni aerodrom ako je potrebno, najveće trajanje leta i broj osoba u zrakoplovu.

(3) Ako se od pilota zrakoplova, koji održava radiokomunikaciju s centrom za pružanje letnih informacija, zatraži uključenje transpondera na određen kod i/ili mod, pilot zrakoplova ne smije smatrati da će biti kontroliran ili razdvajan od drugog prometa.

Uporaba radara pri provedbi usluge pružanja letnih informacija

Članak 121.

(1) Informacija s radarskog pokazivača može se koristiti za pružanje podataka identificiranom zrakoplovu:

1. o bilo kojem zrakoplovu, uočenom na konfliktnoj putanji s radarski identificiranim zrakoplovom i prosljeđivanje preporuke ili savjeta za primjenu postupka izbjegavanja,

2. o poziciji područja nepovoljnih meteoroloških uvjeta i, ako je moguće, prosljeđivanje savjeta za najlakše obilaženje takvih područja, i

3. prosljeđivanje informacija, koje pilotu zrakoplova pomažu u navigaciji (navigacijska pomoć).

(2) Uporaba radara u provedbi usluge pružanja letnih informacija ne oslobađa pilota zrakoplova njegovih odgovornosti uključujući i konačnu odluku u svezi bilo koje savjetovane promjene elemenata iz plana leta.

Informacija o opasnosti od sudara

Članak 122.

(1) Kad se identificirani kontrolirani let uoči na konfliktnoj letnoj putanji s nepoznatim zrakoplovom, a smatra se da postoji opasnost od sudara, kontrolirani let mora se obavijestiti kad god je moguće:

1. o nepoznatom zrakoplovu, te preporučiti postupak izbjegavanja ako pilot kontroliranog zrakoplova to zatraži, ili ako po mišljenju nadležne kontrole zračnoga prometa situacija to nalaže, i

2. da konflikt više ne postoji.

(2) Kad god je to moguće, informaciju o prometu na konfliktnoj letnoj putanji treba proslijediti kao:

1. relativni smjer konfliktnog prometa u odnosu na kazaljke sata,

2. udaljenost konfliktnog prometa u NM,

3. smjer u kojem se konfliktni promet kreće,

4. razina i tip zrakoplova ili, ako su nepoznati, relativna brzina konfliktnog prometa (npr. spor ili brz).

(3) Uporaba radara pri provedbi usluge pružanja letnih informacija ne oslobađa zapovjednika zrakoplova od odgovornosti koju ima za konačnu odluku, u odnosu na preporučenu izmjenu plana leta.

Automatsko emitiranje informacija za slijetanje i uzlijetanje

Članak 123.

(1) Radi smanjenja trajanja i opsega radiokomunikacije, na određenim međunarodnim zračnim lukama u Republici Hrvatskoj, obavlja se automatsko emitiranje informacija za slijetanje i uzlijetanje (ATIS), prosljeđivanjem svakodnevnih informacija potrebnih za uzlijetanje i slijetanje na VHF frekvencijama objavljenim na način uobičajen u zračnom prometu.

(2) ATIS emisija mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

1. emitirana informacija mora se odnositi samo na jednu zračnu luku,

2. emisija mora biti stalna i mora se ponavljati,

3. emitirana informacija mora se ažurirati odmah nakon značajnije promjene,

4. kontrola zračnoga prometa nadležna za prilaženje, slijetanje i uzlijetanje mora se neodložno upoznati s podacima sadržanima u emisiji,

5. svaka pojedina ATIS poruka, mora se označiti slovom ICAO abecede abecednim redoslijedom.

(3) ATIS emisija mora sadržavati sljedeće informacije:

1. naziv zračne luke,

2. ICAO oznaku zračne luke,

3. očekivanu vrstu prilaženja i sletnu stazu,

4. prijelaznu razinu leta,

5. vrijeme motrenja,

6. trenutne meteorološke uvjete u zračnoj luci, uključujući meteorološku prognozu za slijetanje, te ukoliko je potrebno:

a) važne meteorološke pojave u područjima prilaženja i odlaska,

b) stanje uzletno-sletne staze i prema potrebi kočenje,

c) ograničenja u korištenju uzletno-sletne staze,

d) ograničenja u korištenju prilaznih navigacijskih sredstava,

e) kašnjenja u dolasku i odlasku od 20 minuta ili više.

(4) Piloti zrakoplova koji lete prema pravilima instrumentalnog letenja (IFR), a i piloti zrakoplova koji lete prema pravilima vizualnog letenja (VFR), ukoliko to oprema zrakoplova dopušta, moraju prije uspostave radiokomunikacije s nadležnom kontrolom zračnoga prometa na objavljenim VHF frekvencijama, pribaviti uzletne i sletne informacije za odgovarajuću zračnu luku. Prilikom uspostave radiokomunikacije s kontrolom zračnoga prometa nadležnom za prilaženje ili odlazak, pilot zrakoplova mora izgovoriti oznaku primljene informacije, čime bi se utvrdilo da je primljena posljednja valjana emisija.

(5) Nakon uspostave radiokomunikacije iz stavka 4. ovoga članka kontrola zračnoga prometa nadležna za prilaženje, mora zrakoplovima u prilaženju u odgovoru na poruku o oznaci primljene informacije proslijediti trenutnu QNH vrijednost tlaka zraka.

(6) Tijekom automatskog emitiranja informacija za slijetanje i uzlijetanje, informacije koje se odnose na IFR letove i druge letove koji uzlijeću i slijeću na međunarodne zračne luke ne prosljeđuju se.

Glava 6.

RADIOKOMUNIKACIJSKI POSTUPCI

Načini obavljanja radiokomunikacije

Članak 124.

(1) Radiokomunikacija putem zrakoplovne pokretne veze obavlja se kao radiotelefonska komunikacija.

(2) Zrakoplovna pokretna veza je radiokomunikacija između zemaljske radiopostaje i radiopostaje zrakoplova, te između radiopostaja zrakoplova. U zrakoplovnoj pokretnoj vezi mogu se upotrebljavati i radiopostaje za slučaj nužde (survival craft station), te radiofarovi za lociranje pozicije u slučaju nužde (emergency position indicating beacon), na utvrđenim radiofrekvencijama (121,5 MHz i/ili 406,025 MHz i/ili 243,0 MHz).

(3) Lažne poruke nevolje mogu biti emitirane uslijed akrobatskih manevara, neprimjerenog rukovanja, nepažnje pilota, pretvrdog slijetanja, premještanja zrakoplova tijekom prihvata i otpreme te radova na održavanju zrakoplova. Piloti zrakoplova opremljenih odašiljačem za lociranje pozicije u slučaju nužde (emergency location transmitter – ELT) odnosno druge ovlaštene osobe dužni su poradi izbjegavanja lažnih poruka nevolje slušati frekvencije 121,5 MHz i/ili 243,0 MHz i/ili 406,025 MHz u slijedećim slučajevima:

– tijekom leta ako je moguće,

– nakon leta prije gašenja motora,

– tijekom ugradnje ili održavanja ELT-a,

– tijekom radova na održavanju u blizini ELT-a i

– tijekom premještanja zrakoplova na zemlji.

Ukoliko tijekom slušanja čuju ELT signal te isključivanjem uređaja utvrde da signal potječe iz njihovog zrakoplova dužni su o lažnoj poruci nevolje obavijestiti nadležnu kontrolu zračnog prometa te ako je potrebno servisirati uređaj.

Jezik u uporabi

Članak 125.

(1) Radiotelefonska komunikacija u zrakoplovnoj pokretnoj vezi, obavlja se na engleskom ili hrvatskom jeziku, u skladu s odredbama članka 116. Zakona o zračnom prometu.

(2) U slučajevima, kada se zrakoplov nalazi u nuždi pilot zrakoplova može upotrebljavati engleski ili hrvatski jezik, ovisno o tome kojim jezikom bolje vlada.

(3) Radiotelefonska komunikacija zrakoplovnom pokretnom vezom na nekontroliranim aerodromima i na frekvencijama koje ne koristi HKZP, obavlja se na hrvatskom i engleskom jeziku. U slučajevima kada su utvrđene i objavljene posebne frekvencije radiokomunikacija se obavlja na engleskom jeziku.

Vrijeme u uporabi

Članak 126.

(1) Sve radiopostaje koje sudjeluju u zrakoplovnoj pokretnoj vezi, moraju upotrebljavati jedinstveno koordinirano vrijeme (UTC).

(2) Početak dana označava se kao 0000 sati, a kraj dana kao 2359 sati. Sat počinje nultom (00) minutom, a završava 59. minutom. Minuta počinje nultom (00) sekundom, a završava 59. sekundom.

(3) Kao vrijeme, prosljeđuju se minute tekućeg sata (dvije znamenke). Ako je moguća zabuna, moraju se proslijediti sve četiri znamenke tekućeg sata i minuta.

Dopuštene vrste i prednost poruka u zrakoplovnoj pokretnoj vezi

Članak 127.

(1) U zrakoplovnoj pokretnoj vezi, dopuštene su sljedeće poruke, koje pritom uživaju navedenu prednost u emitiranju:

1. poruke nevolje (Distress message),

2. poruke hitnosti (Urgency message),

3. poruke radiogoniometrijskog smjera (Direction finding message),

4. poruke o sigurnosti leta (Flight safety message),

5. meteorološke poruke (Meteorological message),

6. letačko-operativne poruke (Flight regularity message),

7. državni telegrami (State telegram).

(2) Poruke nevolje (radiotelefonijom MAYDAY) su poruke, koje se odnose na zrakoplove i osobe u njima, kojima prijeti velika i neposredna opasnost, te im je potrebna hitna pomoć.

(3) Poruke hitnosti (radiotelefonijom PAN PAN ili PAN PAN MEDICAL) su poruke, koje se odnose na sigurnost zrakoplova, plovila i nekog drugog vozila ili osobe u njima ili u vidokrugu pilota.

(4) Poruke radiogoniometrijskog smjera su poruke, koje se odnose na emitiranje vrijednosti radiogoniometrijskih smjerova.

(5) Poruke o sigurnosti leta su:

1. poruke koje se prosljeđuju tijekom obavljanja kontrole zračnog prometa i u koje spadaju poruke o kretanju i kontroli zračnog prometa (Air Traffic Control Message),

2. izvještaji o poziciji (Position Report) pilota zrakoplova,

3. poruke pilota ili operatora zrakoplova (Operational Message) koje su od bitnog značaja za zrakoplov u letu.

(6) Meteorološke poruke su poruke, koje se odnose na emitiranje meteoroloških podataka.

(7) Letačko-operativne poruke su:

1. poruke koje se odnose na izmjene reda letenja zrakoplova,

2. poruke koje se odnose na održavanje zrakoplova,

3. upute predstavnicima operatora zrakoplova koje se odnose na izmjene zahtjeva za putnike i posadu, koje su prouzročene neizbježnim odstupanjima od reda letenja, osim pojedinih zahtjeva putnika i posade,

4. poruke koje se odnose na neplanirana slijetanja,

5. poruke koje se odnose na hitno potrebne rezervne dijelove zrakoplova i materijal,

6. poruke koje se odnose na letenje i održavanje sredstava, bitnih za sigurnost i redovitost odvijanja letenja.

(8) Državni telegrami su poruke, koje iz zrakoplova prosljeđuju državni poglavari ili osobe jednakog položaja.

(9) Kako se ne bi nepotrebno ometalo obavljanje kontrole zračnog prometa, letačko-operativne poruke i državni telegrami trebaju se prvenstveno prosljeđivati na frekvencijama letnih informacija ili na drugoj frekvenciji koju dodijeli nadležna kontrola zračnog prometa.

Pozivni znakovi radiopostaja zrakoplova

Članak 128.

(1) U radiotelefonskoj komunikaciji dopuštene su sljedeće vrste pozivnih znakova radiopostaja zrakoplova:

1. oznaka državne pripadnosti, zajedno s registracijskom oznakom zrakoplova,

2. utvrđena radiotelefonska oznaka dodijeljena operatoru zrakoplova, zajedno s oznakama iz točke 1. ovoga stavka,

3. utvrđena radiotelefonska oznaka dodijeljena operatoru zrakoplova, zajedno s brojčanom oznakom leta,

4. tip zrakoplova, zajedno s oznakama iz točke 1. ovoga stavka,

5. pozivni znak za vojne zrakoplove, koji se sastoji od najviše 7 znakova.

(2) Pozivni znakovi radiopostaja zrakoplova ne smiju se mijenjati tijekom leta, osim ako zemaljska radiopostaja, zbog izbjegavanja možebitne zabune tijekom trajanja leta kroz njezino područje nadležnosti, izričito ne dodijeli drugi privremeni pozivni znak.

Dodjela radiotelefonskih oznaka

Članak 129.

Radiotelefonsku oznaku iz članka 128. stavak 1. za uporabu u međunarodnoj zrakoplovnoj telekomunikacijskoj vezi, hrvatskim zračnim prijevoznicima, na njihov zahtjev, dodjeljuje HKZP, nakon prethodne koordinacije s Organizacijom međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO), ako:

1. zračni prijevoznik posjeduje ili koristi zrakoplove na mlazni pogon ili druge vrste velikih zrakoplova, a sudjeluje u zračnom prometu s najmanje 6 letova dnevno u komercijalnom domaćem ili međunarodnom prometu, ili

2. ako je zračni prijevoznik priključen na zrakoplovnu nepokretnu mrežu HKZP, odnosno

3. ako je to u neposrednom interesu HKZP.

Skraćivanje pozivnog znaka radiopostaje zrakoplova

Članak 130.

(1) Uporaba skraćenog pozivnog znaka radiopostaje zrakoplova dopuštena je samo nakon uspostave radiokomunikacije i ako zabuna ili zamjena pozivnih znakova nije moguća.

(2) Radiopostaja zrakoplova smije upotrebljavati svoj skraćeni pozivni znak, samo ako je zemaljska radiopostaja skraćeni pozivni znak već upotrijebila.

(3) Pozivni znak radiopostaje zrakoplova skraćuju se uporabom:

1. oznake državne pripadnosti i dvije posljednje oznake pozivnog znaka, ako se koristi pozivni znak prema odredbi članka 128. stavak 1. točka 1., odnosno uporabom oznake državne pripadnosti i tri posljednje oznake, ako se pozivni znak iz članka 128. stavak 1. točka 1. sastoji iz više od 5 znakova,

2. utvrđene radiotelefonske oznake dodijeljene operatoru zrakoplova, zajedno s posljednje dvije oznake pozivnog znaka, ako se koristi pozivni znak prema odredbi članka 128. stavak 1. točka 2.,

3. oznake tipa zrakoplova i dvije posljednje oznake pozivnog znaka, ako se koristi pozivni znak prema odredbi članka 128. stavak 1. točka 4.

(4) Piloti zrakoplova čija najveća dopuštena uzletna masa iznosi 136 tona ili više, moraju uvijek prilikom uspostave radiokomunikacije s nadležnom kontrolom zračnoga prometa svojem pozivnom znaku pridodati riječ »HEAVY«.

Uspostava radiotelefonske komunikacije

Članak 131.

(1) Radiotelefonska komunikacija mora se uspostaviti uporabom početnog poziva i odgovora na početni poziv na sljedeći način:

1. Početni poziv:

a) pozivni znak radiopostaje s kojom se uspostavlja komunikacija,

b) pozivni znak radiopostaje koja poziva.

2. Odgovor na početni poziv:

a) pozivni znak radiopostaje s kojom se uspostavlja komunikacija,

b) pozivni znak radiopostaje koja odgovara.

(2) Ako se opravdano pretpostavlja da radiopostaja koju se poziva prima poziv, poruka se može proslijediti neposredno nakon početnog poziva, osim ako se radi o letovima koji se obavljaju prema pravilima vizualnog letenja (VFR).

(3) Radiopostaja u zrakoplovnoj pokretnoj vezi može, istodobno pozvati više radiopostaja (višestruki poziv-multiple call). Radiopostaje koje su pozvane višestrukim pozivom moraju potvrditi prijam poruke redoslijedom kojega je koristila radiopostaja koja je pozvala.

(4) Radiopostaja u zrakoplovnoj pokretnoj vezi može, istodobno pozvati sve radiopostaje koje su na slušanju na istoj frekvenciji (opći poziv-general call). Opći poziv počinje frazom SVIM POSTAJAMA (ALL STATIONS), a nastavlja se pozivnim znakom radiopostaje koja poziva. Prijam općeg poziva se ne potvrđuje.

(5) Ako se pozivni znak radiopostaje koja poziva nije razumio, mora se upotrijebiti fraza PONOVITE SVOJ POZIVNI ZNAK (SAY AGAIN YOUR CALL SIGN).

(6) Na poziv upućen nekoj radiopostaji ne smije se odgovarati, ako postoji sumnja u ispravnost upućivanja tog poziva, već se mora pričekati sljedeći jasniji poziv.

Opći postupci za obavljanje radiotelefonske komunikacije

Članak 132.

(1) Za svako obavljanje radiotelefonske komunikacije između radiopostaja u zrakoplovu potrebno je zatražiti dozvolu zemaljske radiopostaje, osim ako se radi o kratkoj razmjeni poruka.

(2) Zemaljska radiopostaja ne smije emitirati i prosljeđivati poruke radiopostajama u zrakoplovu tijekom uzlijetanja, posljednjeg dijela završnog prilaženja i zaustavljanja nakon slijetanja.

(3) Svaka emisija mora biti jasna, nedvojbena i jednoznačna, uz uporabu propisane normirane frazeologije. Govor mora biti jasan, normalne jačine i jednolike brzine (do sto riječi u minuti). Nebitne i neprikladne izjave su zabranjene.

(4) Uporaba kratica u radiotelefonskoj komunikaciji je zabranjena, osim ako se ne radi o kraticama koje se uobičajeno upotrebljavaju u zračnom prometu kao što su npr. ATC, FIR, IFR, VFR, VMC, VOR, NDB, IMC, TCAS, kao i kratice iz Q-skupine QNH, QFE, QNE, QDM, QDR i QTE itd.

(5) Nakon uspostave radiokomunikacije, pozivni znak zemaljske radiopostaje i pojedine fraze kao što je npr. PRIMIO (ROGER) mogu se ispustiti, ako ne postoji mogućnost zabune.

(6) Radiopostaja zrakoplova mora potvrditi prijam poruke emitiranjem vlastitog pozivnog znaka i fraze PRIMIO (ROGER).

(7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, radiopostaja zrakoplova, doslovno ponavljajući odgovarajuću poruku, mora potvrditi prijam svih odobrenja, kao i uputa koje se odnose na kretanje zrakoplova ( npr. ulazak, slijetanje, uzlijetanje, prelazak i povratnu vožnju po stazi, razina, brzina leta), uključenje moda i koda sekundarnog radara, vrijednosti tlaka zraka u svrhu postavljanja visinomjera, frekvencije u slučajevima promjene frekvencije, oznaku vrste prilaženja i stazu u uporabi. Prijam drugih uputa radiopostaja zrakoplova može potvrditi uporabom fraze WILCO.

(8) Zemaljska radiopostaja potvrđuje prijam poruke radiopostaje zrakoplova, emitiranjem vlastitog pozivnog znaka i fraze PRIMIO (ROGER) ili emitiranjem pozivnog znaka radiopostaje u zrakoplovu i fraze PRIMIO (ROGER).

(9) Pilot zrakoplova smije napustiti frekvenciju nadležne kontrole zračnoga prometa, samo uz njezino izričito odobrenje, odnosno nakon što stigne na parkirališnu poziciju. Na napuštanje frekvencije letnih informacija primjenjuje se odredba članka 120., stavak 1., točka 8. ovoga Pravilnika.

Promet u nevolji

Članak 133.

(1) Poziv u nevolji mora biti upućen određenoj zemaljskoj radiopostaji. Poziv u nevolji mora se započeti trostrukim emitiranjem signala za slučaj nevolje »MAYDAY« na korištenoj frekvenciji ili na frekvenciji za slučaj nužde. Poruka nevolje koja slijedi mora sadržavati:

1. pozivni znak zrakoplova u nevolji,

2. vrstu nevolje,

3. namjere pilota zrakoplova,

4. vrstu zahtijevane pomoći,

5. podatke o poziciji, smjeru leta i razini.

(2) Radiopostaja u nevolji ili radiopostaja koja upravlja komunikacijom u nevolji, može narediti prestanak emitiranja svim radiopostajama u području prijma ili samo određenim radiopostajama koje ometaju promet u nevolji. Uputa glasi: PREKINITE EMITIRANJE – MAYDAY (STOP TRANSMITTING – MAYDAY).

(3) Neposredno nakon što se komunikacija u nevolji završi ili kad više nije potrebno održavati radiotišinu na korištenoj frekvenciji, radiopostaja koja je upravljala komunikacijom u nevolji mora na istoj frekvenciji emitirati sljedeću poruku: PROMET U NEVOLJI ZAVRŠEN (DISTRESS TRAFFIC ENDED).

(4) Uporaba frekvencije za slučaj nužde dozvoljena je samo u slučajevima nevolje ili otkaza svih drugih frekvencija.

Hitni promet

Članak 134.

Poziv hitnosti mora biti upućen određenoj zemaljskoj radiopostaji. Poziv hitnosti mora započeti trostrukim emitiranjem signala hitnosti »PAN PAN« i mora se emitirati na korištenoj radiofrekvenciji. Poziv hitnosti mora sadržavati:

1. pozivni znak zrakoplova koji emitira poziv,

2. vrstu poteškoće ili opažanje,

3. druge važne informacije potrebne za pružanje pomoći,

4. po mogućnosti namjere pilota zrakoplova,

5. po mogućnosti podatke o poziciji, smjeru leta i razini.

Dio četvrti

LETAČKI POSTUPCI

Glava 1.UVJETI ZA UTVRĐIVANJE I PROVEDBU POSTUPAKA INSTRUMENTALNOG PRILAŽENJA

Odjeljak 1.OPĆI UVJETI

Kategorije zrakoplova obzirom na brzinu prilaženja

Članak 135.

(1) Letna sposobnost zrakoplova ima izravan utjecaj na potreban zračni prostor i vidljivost za provedbu različitih manevara tijekom instrumentalnog prilaženja. Obzirom na brzinu zrakoplova kao najvažniji čimbenik letne sposobnosti utvrđeno je pet kategorija zrakoplova obzirom na brzinu prilaženja.

(2) Kategorije zrakoplova iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se na temelju umnoška brzine prevlačenja u sletnoj konfiguraciji pri najvećoj dopuštenoj sletnoj masi i broja 1.3, a u svrhu normizacije manevarskih sposobnosti zrakoplova u odnosu na posebne postupke instrumentalnog prilaženja.

(3) Kategorije zrakoplova iz stavka 2. ovoga članka su:

1. kategorija A brzine manje od 91 kt IAS,

2. kategorija B brzine 91 kt ili više, ali manje od 121 kt IAS,

3. kategorija C brzine 121 kt ili više, ali manje od 141 kt IAS,

4. kategorija D brzine 141 kt ili više, ali manje od 166 kt IAS,

5. kategorija E brzine 166 kt ili više, ali manje od 211 kt IAS.

6. kategorija H

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, metoda izračuna kategorije zrakoplova s brzinom prevlačenja ne primjenjuje se na helikoptere.

Brzine za proračun postupaka

Članak 136.

U svrhu proračuna zahtjeva za potrebnim zračnim prostorom i nadvisivanjem prepreka, za pojedine postupke, upotrebljavaju se sljedeća područja brzina za svaku kategoriju zrakoplova iz članka 135. ovoga Pravilnika.

Brzine (kt) za proračune postupaka

Kategorija zrakoplova  Vat      Područje brzina za početno prilaženje  Područje brzina za završno prilaženje   Maksimalne brzine za vizualno manevriranje (kruženje)        Maksimalne brzine za neuspjelo prilaženje

Kategorija zrakoplova Vat Područje brzina za početno prilaženje Područje brzina za završno prilaženje Maksimalne brzine za vizualno manevriranje (kruženje) Maksimalne brzine za neuspjelo prilaženje
Međufaza Završna faza
A < 91 90/150(110*) 70/100 100 100 110
B 91/120 120/180(140*) 85/130 135 130 150
C 121/140 160/240 115/160 180 160 240
D 141/165 185/250 130/185 205 185 265
E 166/210 185/250 155/230 240 230 275
H 70/120(100**,110***) 60/90 90 90

Vat – brzina iznad praga dobivena na temelju umnoška brzine prevlačenja u sletnoj konfiguraciji pri najvećoj dopuštenoj sletnoj masi i broja 1.3

* – maksimalna brzina za povratne postupke (reversal) i produljene postupke (racetrack).

** – maksimalna brzina za povratne postupke (reversal) i produljene postupke (racetrack) do i uključujući 6 000 stopa.

*** – maksimalna brzina za povratne postupke (reversal) i produljene postupke (racetrack) iznad 6 000 stopa.

Odjeljak 2.

INSTRUMENTALNO PRILAŽENJE

Segmenti postupka instrumentalnog prilaženja

Članak 137.

(1) Postupak instrumentalnog prilaženja može se sastojati od pet odvojenih segmenata u skladu s Dodatkom 8. slika 1. ovoga Pravilnika. Segmenti u postupku instrumentalnog prilaženja su:

1. dolazni segment,

2. početni segment,

3. međusegment,

4. završni segment i

5. segment neuspjelog prilaženja.

(2) Segmenti prilaženja iz stavka 1. ovoga članka, započinju i završavaju na određenim preletištima.

(3) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, u određenim okolnostima pojedini segmenti mogu započeti na utvrđenim točkama, ako preletišta nisu utvrđena (npr. završni segment preciznog prilaženja može započeti u točki u kojoj se sijeku određena visina međusegmenta instrumentalnog prilaženja i nominalna putanja poniranja (točka završnog prilaženja – FAP)).

(4) Kad god je moguće, izravno prilaženje će se odrediti na način da se nalazi u smjeru središnje linije uzletno-sletne staze (straight-in approach). U slučajevima nepreciznih prilaženja, izravno prilaženje se smatra prihvatljivim, ako kut između putanje završnog prilaženja i produžene središnje linije uzletno-sletne staze iznosi najviše 30° za zrakoplove kategorije A i B te 15° za zrakoplove kategorije C, D i E. Pri tome minimalna udaljenost između praga uzletno-sletne staze i točke u kojoj putanja završnog prilaženja presjeca produženu središnju liniju uzletno-sletne staze ne smije biti manja od 1400 metara.

(5) Ako teren ili druga ograničenja ne dozvoljavaju određivanje smjera završne putanje prilaženja ili gradijenta snižavanja, u skladu s odredbama stavka 4. ovoga članka, odredit će se prilaženje s kruženjem (circling approach).

(6) Minimalne sektorske apsolutne visine (MSA), utvrđuju se za svaki aerodrom i osiguravaju nadvisivanje prepreka od najmanje 1 000 stopa u polumjeru od 25 NM od radionavigacijskog sredstva, na kojem se temelje postupci prilaženja za taj aerodrom.

Dolazni segment

Članak 138.

(1) U ovoj fazi leta, pilot zrakoplova leti s rute do preletišta početnog prilaženja (IAF), od kojeg počinje prilaženje.

(2) Na dolaznim rutama primjenjuju se isti uvjeti za nadvisivanje prepreka, koji se primjenjuju i na ruti.

(3) Ako se za vođenje zrakoplova upotrebljava radar, nadležna kontrola zračnoga prometa, vektorirat će zrakoplov do preletišta početnog prilaženja ili u putanju međuprilaženja odnosno, završnog prilaženja do točke, od koje pilot zrakoplova može nastaviti prilaženje prema instrumentalnoj prilaznoj karti.

Segment početnog prilaženja

Članak 139.

(1) U ovoj fazi leta, pilot zrakoplova leti od preletišta početnog prilaženja i vodi zrakoplov prema produženoj putanji završnog prilaženja do preletišta međuprilaženja (IF).

(2) U ovoj fazi leta, dopuštene su velike brzine snižavanja (4 – 8%, što odgovara 250 do 500 stopa/NM). Segment početnog prilaženja osigurava nadvisivanje prepreka od najmanje 1 000 stopa u primarnom području.

(3) Vođenje zrakoplova po putanji uzduž segmenta početnog prilaženja do preletišta međuprilaženja, pilot zrakoplova može provoditi s maksimalnim kutom uvođenja od 90° kod preciznog prilaženja, odnosno 120° kod nepreciznog prilaženja, primjenjujući pritom propisane povratne postupke (proceduralni zaokret i osnovni zaokret) ili produljene postupke u skladu s Dodatkom 8. slika 2. ovoga Pravilnika.

(4) Prilikom primjene povratnih postupaka i produljenih postupaka iz stavka 3. ovoga članka, pilot zrakoplova mora, kod određivanja smjerova i proračuna vremena (timing), na odgovarajući način uzeti u obzir smjer i brzinu vjetra. Svi zaokreti moraju se izvoditi pod kutem poprečnog nagiba od 25° ili kutom poprečnog nagiba koji daje brzinu zaokreta od 3°/s, ovisno o tome koji je kut manji.

Segment međuprilaženja

Članak 140.

(1) U ovoj fazi leta, pilot zrakoplova mora stabilizirati zrakoplov na produženoj središnjoj liniji uzletno-sletne staze (putanja završnog prilaženja, usmjerivač), smanjiti brzinu i pripremiti se za početak snižavanja u završnom prilaženju nakon prolaska preletišta završnog prilaženja (FAF). Gradijent snižavanja mora biti što blaži ili jednak nuli. Visina nadvisivanja prepreka iznosi 500 stopa.

(2) Ako je preletište završnog prilaženja utvrđeno, segment međuprilaženja započinje u trenutku kad zrakoplov izađe na doletnu putanju proceduralnog zaokreta, osnovnog zaokreta ili na završni doletni dio produljenog postupka.

Segment završnog prilaženja

Članak 141.

(1) Pilot zrakoplova započinje završno prilaženje na preletištu završnog prilaženja, a tijekom ILS prilaženja, nakon uvođenja u putanju poniranja.

(2) Tijekom prilaženja iz stavka 1. ovoga članka, minimalni/optimalni gradijent snižavanja iznosi 5,2% za segment završnog nepreciznog prilaženja s preletištem završnog prilaženja (3° za precizno prilaženje). Gradijenti snižavanja strmiji od optimalnih ne smiju se koristiti osim ako su svi drugi načini za nadvisivanje prepreka u završnom prilaženju neprimjenjivi. Najveći gradijent snižavanja za neprecizna prilaženja iznosi 6,5% za zrakoplove kategorije A i B (10% za zrakoplove kategorije H), 6,1% za zrakoplove kategorije C, D i E (3,5 ° za CAT I precizna prilaženja, odnosno 3° za CAT II i III precizna prilaženja) .

(3) Završno prilaženje završava u točki neuspjelog prilaženja (MAPt), koja se ne smije nalaziti ispod apsolutne visine ili visine nadvisivanja prepreka (Obstacle Clearance Altitude/Height-OCA/H).

(4) Ako za postupak prilaženja nije utvrđeno preletište završnog prilaženja, pilot zrakoplova smije započeti snižavanje tek, kad se zrakoplov ustali na putanji završnog prilaženja.

Segment neuspjelog prilaženja

Članak 142.

(1) Pilot zrakoplova mora započeti primjenu postupka neuspjelog prilaženja uvijek kad u trenutku dostizanja odnosnog minimuma za slijetanje ne postoji dostatna vidljivost za uspješan završetak završnog prilaženja por