Ludilo rasprodaje i odustajanja od svih gospodarskih i inih djelatnosti u ovoj jadnoj zemlji nije mimoišlo ni zrakoplovstvo. Iako je naš aeroklub udruga građana i bavimo se najviše stvarima vezanim za zrakoplovstvo , a politika nam je strana , ne mogu se ne osvrnuti na aktualne novinske natpise. Naime 2013. godine Hrvatsko Ratno Zrakoplovstvo trebalo bi po odluci naših vrlih državnih vođa otići u ropotarnicu povijesti , a 50-tak skupo školovanih letača nadzvučnih zrakoplova na zavod za zapošljavanje. Neki dan je predsjednik Mesić konačno odlučio dugu agoniju dovesti kraju. Na Plesu, gdje je sve i počelo 1991., službeno je najavio da bi neka strana država i njezini zrakoplovi mogli uskoro štititi hrvatski zračni prostor. Iza njega su stajali načelnik Glavnog stožera Josip Lucić i zapovjednik HRZ-a Vlado Bagarić. Slušali su ga kao da nisu njihova posla. I to je svojevrsna tradicija. Borbene pilote, pogotovo one nadzvučnih aviona, prati neko čudno prokletstvo u HV-u. Počelo je još 1991. Prvi prebjezi iz JNA, poput pokojnog Rudolfa Perešina, bili su javno slavljeni, ali unutar sustava marginalizirani. Školovani u bivšoj vojsci i profesionalno odgojeni u sustavu koji je tada predstavljao sve ono što Gojko Šušak i tadašnji vrh nisu mogli smisliti. S druge strane, zrakoplovstvo je najskuplja grana Oružanih snaga. Država je obećavala kupnju novih borbenih aviona još od 1998. Međutim, novca za ozbiljno nikad nije bilo. Tek prije dvije godine, unutar dugoročne strategije razvoja Oružanih snaga, počelo se ozbiljno raditi na kupnji novih borbenih zrakoplova. Prikupljene su ponude iz SAD-a, Rusije, Francuske, Izraela i Švedske te ona europskog vojnog konzorcija. U međuvremenu su stari MiG-ovi 21 (u mandatu Račanove koalicije) prošli kroz modernizaciju i tako se kupilo nešto vremena.Eutanazija dijela HRZ-a neće se dogoditi baš odmah. Svakako ne prije 2013. Tada će isteći nategnuti resursi MiG-ova 21, jedinih hrvatskih nadzvučnih borbenih aviona.Država je, sasvim očekivano, odustala od kupnje eskadrile novih zrakoplova. Kriza je ubila ambiciozni plan modernizacije.Pedesetak borbenih pilota, koliko ih je sad obučeno za MiG-ove, ostat će bez aviona. I zapravo bez svog posla. Slovenci su to već učinili iako nisu nikad letjeli svojim nebom brže od 800 kilometra na sat. Njima je sve bilo lakše. Sada njihovo nebo kontrolira vanjski suradnik ,a to ih košta godišnje 16 milja eura. Ne znam dali se smijati ili žaliti jadne susjede , a kad tamo eto istog scenarija i kod nas. Nebo osvojeno bez ispaljenog metka, bez pruženog otpora, makar i simbolično sa jednim zmajem iz našeg aerokluba.
U jednoj američkoj studiji o HV-u, napravljenoj 2002., stručnjaci Pentagona preporučili su Vladi da već tada izbaci iz sustava MiG-ove i borbeno opremi švicarske Pilatuse PC-9. To su učinili u Sloveniji. Čitajući to kao školovani zrakoplovac i svjedok mijena na ovim trusnim prostorima osjećam lagani grč u želucu. Bez natruha jugonostalgije glavom mi prolaze slike svih onih aviona koje smo PROIZVODILI na ovim prostorima i koji su nestali u plamenu gluposti naše nezrelosti za prihvaćanjem novih trendova geopolitike. Ne mogu i neću se pomiriti s tim da nismo kao narod sposobni za DOSLOVNO ništa. Ni na nebu ,ni na zemlji ,ni na moru. Ni letjeti i kontrolirati naše nebo, ni hraniti našu djecu kruhom s naših njiva , ni loviti ribe u našem moru, ni ugostiti turista ,…..i tako u nedogled . Gdje je ovom ludilu kraj??