Cvoxovo izvješće na Gradskom vijeću
Aeroklub Ivanić osnovan je daleke 1968. godine kao udruga građana koja će djelovati pod okriljem Zajednice tehničke kulture, a promicat će zrakoplovstvo u svim svojim pojavnim oblicima od letenja, padobranstva, maketarstva, gradnjom i letenjem ultralakim letjelicama itd. Prvotni naziv aerokluba bio je Mlada Krila, a kroz aeroklub su prošle generacije i generacije kako djece tako i odraslih zaljubljenika u nebo. Neki od naših bivših članova izabrali su zrakoplovstvo i za svoj životni poziv, neki su kao Rudolf Peršin odletjeli u legendu položivši svoj život za slobodu Hrvatske, a neki su kao Mužek, Presečan i Banči postavili temelje ultralakog letenja u bivšoj državi. Aeroklub je kroz godine djelovanja prolazio faze većeg ili manjeg članstva i aktivnosti da bi u zadnjih desetak godina doživio svoj procvat i etablirao se kao jedan od top 10 aeroklubova u našoj državi. Pad cijena ultralakih letjelica uzrokovao je veliko omasovljenje zrakoplovstva.
Danas zrakoplovstvo više nije nobles i sport bogatih jer se ultralake letjelice tipa parajedrilice mogu nabaviti doslovno za par sto eura, a ozbiljniji avioni dvosjedi postižu cijenu malo boljeg automobila, a u isto vrijeme troše 3 do 4 litre na sto kilometara letjeći brzinama od 250 kilometara na sat. Da moje tvrdnje o vrlo visokoj pozicioniranosti našeg aerokluba nisu pusta tlapnja dokazuju slike velikih aeromitinga koje smo organizirali prošlih godina, koje su vjerujem i svima vama ostale u dobrom sjećanju. Sve te slike možete pogledati na oficijelnim web stranicama aerokluba Ivanić na adresi www.aeroklub-ivanic.hr. Od raznoraznih prezentacija ultralakog letenja, natjecanju u preciznom sljetanju kao vrhuncu letačke vještine, prikazu akrobatskog letenja, panoramskih letova, nastupu djece sa svojim letećim modelima, maketarima, te preletu MIG-ova-sve se to moglo uživo pogledati na našem aerodromu u Šarampovu. Također smo bili i domaćini izložbe koja je prikazivala lik i djelo Rudolfa Peršina ,a svojim letjelicama uveličavali smo sve značajnije priredbe u Gradu.
Ovakav napredak aerokluba treba zahvaliti poduzetnom članstvu i predsjedništvu na čelu sa predsjednikom Vilkom Markovićem. No nažalost ovakvo stanje nije potrajalo zadugo. Dogodio se najgori mogući scenarij koji može zadesiti jedan aeroklub, a to je GUBITAK matičnog aerodroma. Naime naš rad bio je vezan za naš matični aerodrom u Šarampovu. Htio bih ovdje ukazati vam na razliku između letjelišta i aerodroma. Letjelište je osnovna kategorija infrastrukturnog objekta koji služi za poljetanje, sljetanje i skladišteje letjelica a osnovna karakteristika mu je ta da nema KOMERCIJALNOG korištena. Dakle svaka malo veća livada iza štale može se registrirati kao letjelište. Aerodrom je za jednu kategoriju viši infrastrukturni objekt i podrazumjeva da na njemu možete vršiti komercijalnu aktivnost od školovanja, do pružanja drugih usluga iz domene zrakoplovstva. Takvo jedno letjelište u Šarampovu bivša je Agroposavina osnovala za svoje potrebe na parceli od 12 hektara i koristila ga za prihvat aviona za prihranu i tretiranje žitarica. U dogovoru sa bivšom Općinom aeroklub je pronašao svoje mjesto za ozbiljnije djelovanje na tom istom Šarampovu, a za uzvrat su članovi aerokluba svojim znanjem i požrtovnošću napravili svu potrebnu dokumentaciju za preregistraciju Šarampova u aerodrom za prihvat aviona do 5700 kilograma. Kao takav aerodrom je bio ucrtan u sve relevantne međunarodne letačke karte, dobio je svoju kodnu oznaku i radnu frekvenciju za radio vezu sa zrakoplovima.
Operater aerodroma bio je aeroklub što je podrazumjevalo da se brine o tome da poletno-sletna staza bude označena i SIGURNA za poljetanje i sljetanje, da bude organiziran prihvat i servis zrakoplova. Burnih 90.-tih godina privatizacija je ostavila traga i na aerodromu Šarampov. Vlasnička struktura je nekim čudom prešla u privatne ruke iako je privatizirati aerodrom apsurd tipa privatizacije mosta ili raskršća na cesti, ali to nije u domeni ovlasti aerokluba. Dobrom voljom novog vlasnika aeroklub je egzistirao na tom aerodromu, ali kad je osvanuo oglas u nekim medijima da je aerodrom na prodaju uvidjeli smo da nam se crno piše. Također i naši hangari našli su se nekim čudom na sada privatnoj zemlji i osvanu je i dan kad je novi vlasnik zatražio od nas da hangare iselimo i maknemo, a vlasnik aerodroma priprjetio je da će preorati aerodrom. Kao oprerateri aerodroma bili smo prisiljeni napraviti odjavu aerodroma u nadležnom ministarstvu i pretvoriti zlata vrijedan infrastrukturni objekt u običnu livadu jer više nismo mogli osiguravati osnovne letačke uvjete i da je došlo do bilo kakvog incidenta netko je mogao završiti u zatvoru. Šteta za sve sudionike ove žalosne priče bila je višestruka. Vlasnik parcele ostao je bez registracije i više nema aerodrom nego livadu, aeroklub je ostao bez matičnog aerodroma , a grad bez mogućnosti da bude zračno povezan sa svijetom.
Vjerujem da netko Gradu onemogući izlaz na autocestu da bi došlo do bunta građana, ali kad je aerodrom u pitanju nitko nije ni prstom pomaknuo. Želim ovdje napomenuti da se stvari se nisu dogodile preko noći i da smo barem desetak puta upozoravali nadležne u gradu sa ovom problematikom , da je moja malenkost sa ove govornice u prošlom sazivu Gradskog Vijeća govorila o tome što će se dogoditi, ali sve je bilo uzalud. Nitko od članova aerokluba nije vjerovao da će se dogoditi ovakva situacija, naprotiv 2003. godine napravili smo plan razvoja aerodroma Šarampov kao prometnog, turističkog, sportskog, edukacijskog i inog zrakoplovnog središta. Taj plan smo također predočili gradskoj vlasti, ali nismo dobili nikakav odgovor. Gubitkom aerodroma došli smo u situaciju biti ili nebiti. Dio članstva prešao je u Zvekovec kod Vrbovečke Dubrave gdje je registrirano letjelište i gdje su zahvaljujući razumjevanju struktura lokalne vlasti napravljeni novi hangari, te pokušavaju postati ono što mi nismo uspjeli zbog gubitka aerodroma. Napominjem da u našem aeroklubu okupljamo članstvo od Jastrebarskog , Zagreba, Vrbovca, Ivanić Grada, da okupljamo od zaljubljenika u nebo do profesionalnih pilota sa 18 tisuća sati naleta na putničkim zrakoplovima, do djece koja žele postati zrakoplovci. Sve to dalo nam je dodatni elan da se ne predamo i da ponovo postanemo centar zrakoplovstva u ovom djelu Hrvatske. Nekoliko puta razgovarali smo sa gradskim ocima ,ali oni su nas upućivali na prostorni plan u kojem piše da Grad treba zrakoplovstvo razvijati oslanjajući se na dva postojeća aerodroma a to su Šarampov i Topolje.
O Šarampovu sam vam ispričao povijest bolesti, a da je onaj tko je pisao prostorni plan Ivanića izašao na teren vidio bi da je aerodrom u Topolju udaljen dva km od glavne ceste , da je tih dva kilometra prohodno samo amfibijom ili dobrim terencom, da je na početku poletno sletne staze žica 110 kV dalekovoda, a de je vlasnički titular isti kao i u Šarampovu, dakle u privatnim rukama. Ipak se radi o letjelištima osnovanim dekretom partijskih moćnika u bivšim vremenima. No prostorni plan nije Sveto pismo i svake dvije godine podložan je promjenama, promjenama koje diktiraju potrebe na terenu. U potrazi za mogućoj novoj lokaciji za buduće letjelište u prvoj fazi ,a aerodrom u drugoj fazi , uključili su se svi članovi aerokluba i takva potraga urodila je plodom. Pronašli smo lokaciju koja zadovoljava po mišljenju profesije sve uvjete za aerodrom. Uvjeti su bili dovoljna veličina, blizina komunalne infrastrukture, orijentacija u zavisnosti od ruže vjetrova, odgovarajuća vlasnička struktura i položaj mogućih prepreka u prilazu s jedne i druge strane.
Takvu lokaciju pronašli smo u Breškoj Gredi kod nadvožnjaka, uz sam autoput. Parcela je veličine 22 hektara i dozvoljava formiranje poletno-slatne staze od 900 metara što je više nego zadovoljavajuće. Livada je u vlasništvu države i trenutno ju obrađuje na potvrdu jedan individualni poljoprivrednik iz susjednog mjesta . Lokacija je idealna u doslovnom smislu te riječi. Koje je predradnje napravio aeroklub. Dogovorili smo se sa sadašnjim korisnikom koji se ne protivi izgradnji aerodroma. Kontaktirali smo upravu za kontrolu leta koja također nema prigovora na ovu lokaciju. Razgovarali smo sa Vjećima MO Trebovec, Breška Greda i Posavski Bregi i oni su pismeno podržali inicijativu za izgradnju aerodroma kao strateškog infrastrukturnog objekta za to područje. Razgovarali smo sa velikim poljoprivrednim proizvođačima koji trenutno nemaju mogućnosti koristiti usluge poljoprivredne avijacije radi tretmana usjeva. Formirali smo privremenu poletno-sletnu stazu kako bi mogli izvoditi sportske letove i testirati lokaciju i iz zraka. Nadalje izgradili smo montažni hangar jer nismo imali kamo sa letjelicama. Preselili smo klubski kontenjer kako bi imali gdje održavati sastanke aerokluba. Također smo kontaktirali Županiju jer je parcela bila predviđena za povrat ali pošto nitko nije zatražio povrat a rok je istekao, parcela je po tom pitanju slobodna. Dakle koje bi radnje trebalo napraviti do konačne registracije aerodroma u Breškoj Gredi? Prva i osnovna stvar bila bi kontakt sa Državnim uredom za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem i molba za dodjelom navedenog zemljišta Gradu Ivanić Gradu u vlasništvo ili koncesiju. Pošto je aeroklub udruga građana ne dolazi u obzir da aeroklub bude vlasnik navedenog zemljišta tako da se u startu ogradimo od insinuacija da se u se ovdje kriju nečiji privatni interesi.
Aeroklub će koristeći znanje, volju i elan svojih članova osigurati svu potrebnu dokumentaciju za registraciju aerodroma, obavezuje se da će biti operater aerodroma dok ne uđe u fazu komercionalnog korištenja kad tu ulogu može preuzeti Vlastiti pogon ili tvrtka koja bi se javila na natječaj. Naravno da bi registracija tražila i neka financijska sredstva ali korist od aerodroma bila bi višestruko veća. Što Grad dobiva aerodromom u Breškoj Gredi ? Prometna povezanost sa svijetom, otvaranje prema svijetu , te novi identitet u nastupu prema budućim investitorima. Otvaranjem izlaza Rugvica područje Ivanić Grada postaje dostupno u nekoliko minuta od Zagreba. Lučko kao aerodrom odavno je prekapacitirano i prvi aerodrom koji će biti registriran u okolici Zagreba ima vrlo dobre šanse za budući razvoj. Dokaz tome je i to što vrlo često na klupski e-mail dolaze upiti o mogućnosti hangariranja letjelica , do toga da bi investitori željeli graditi u blizini novog aerodroma obučne centre za školovanje na raznim tipovima letjelica. U pogledu turizma postoje neslućene mogućnosti razvoja uvjetovane novim aerodromom. Samo 2 km udaljeno svjetski poznato lječilište Naftalan postalo bi dostupnije svijetu, nadalje tu je i jedinstveni močvarni rezervat Lonjsko polje koje po najnovijim podacima godišnje posjeti oko 100 tisuća posjetitelja. Panoramsko razgledanje Lonjskog Polja samo je jedan od mogućih oblika korištenja novog aerodroma.
Sportsko letenje i razvijanje tehničke kulture jedno je od vidova ulaganja u budućnost jer se promet budućnosti nezustavljivo seli u zrak. Zrakoplovi i letenje neće za našu djecu biti bauk , nego naprotiv nešto svakodnevno, te će se sigurno neki od njih odlučiti za zarakoplovstvo kao svoju profesiju. O tretiranju poljoprivrednih površina već sam govorio pa se ne bih ponavljao. Nadalje nadamo se i mi iz aerokluba da ćemo opet imati matični aerodrom i da više nikad nećemo biti u situaciji da nas netko stavi u situaciju biti ili nebiti. Štovani Gradski vijećnici nadam se da ste u mojem izvješću prepoznali potrebu da se Grad angažira u registraciji budućeg aerodroma i da će koristi od pretvaranja obične livade u aerodrom biti višestruko korisne za sve nas građane. U aeroklubu postoji ogroman elan i znanje da se projekt aerodroma sprovede u stvarnost i da svi od toga imamo koristi. Tražimo od vas samo zeleno svjetlo. Posebno bi se ovom prilikom htio zahvaliti HSLS-u ogranku Ivanić Grad, gospodi Petrincu i Vojkoviću koji su prvi podržali našu inicijativu i pomogli nam da ju prezentiramo i Vama!
