Godine prolaze nervoznim korakom,
godine prolaze mi stojimo
Jesmo li sretniji jesmo pametniji,
godine prolaze mi gledamo
Nekad davno u ona “mračna” vremena Bajaga je pjevao ove stihove,a povijest na ovim prostorima kao da se ponavlja u sinusnom ritmu.Bajaga je ponovo aktualan i puni dvorane širom Hrvatske,a njegovi proročki stihovi zvone u glavama i vuku svakog ponaosob da potaknut njima stvara sliku prolaznosti i vlastite nemoći.Nemoći da promjeni nepravdu,nemoći da ovaj svijet napravi boljim i ugodnijim mjestom za život…Istrgnut je i posljedni list na kalendaru 2009. godine,poslane su rijeke čestitaka i dobrih želja dok nas eter i predizborni plakati pokušavaju uvjeriti u to da će već sutra biti bolje i pravednije,da treba raditi i raditi i raditi kao da mi u našem aeroklubu to ne znamo i kao da posjetioc naših stranica ne može vidjeti šta je našim RADOM nastalo na pustopoljini koju smo zatekli ovdje krajem 2006. godine.I koga briga za sve to?? Ovčice su svima potrebne u predizbornim vremenima,a nakon ustoličenja mrtvilo i inercija stupaju na scenu.Nakon toga više nitko ne brine o malom čovjeku,a dobre ideje i entuzijazam lome zube na tromosti BIROKRACIJE.
Takva situacija na žalost nije zaobišla ni naš voljeni aeroklub.Registracija letjelišta u Breškoj Gredi lomi se na tkozna kojoj razini.Lokalna samuprava vadi se na županiju,ponekad na ministarsvo ovo ili ono,ponekad na HAC koji ima svoje 100-godišnje planove,ponekad nema vremena za nas …Uglavnom stvari se ne pomiču sa mrtve točke i svima u aeroklubu je već lagano pun kufer svega.Mrtvilo Ivanić Grada lagano se uvlači i u naše redove,te nas lagano izjeda iznutra i lomi nam krila.Očito da ćemo borbu za naš dio neba morati nastaviti drugim sredstvima kako nas trulež nebi progutala i uništila,te nas svela na to da postojimo samo na papiru ili jednoj klubskoj prostoriji gdje ćemo grupno maštati o letenju.A nakon toga otići tugu utopiti u prvu birtiju!!