Čovjek je od pamtivjeka pručavao prirodu i došao do zaključka da si može pomoći samo na način da je kopira u svojim izumima. Naravno koliko mu je tehnologija materijala i mogućnost njegove obrade to dozvoljavala. Mi u zrakoplovstvu za letenje koristimo samo jedan segment u ciklusu leta bića koja je priroda predodredila za zrak ,a to je jedrenje ili planiranje. Da bi oponašali prirodu u potpunosti neophodno bi bilo konstruirati letjelicu koja bi uzgon formirala poput ptica ili kukaca,a to je mahanje krilima. Shodno tome izmišljen je i naziv mahokrilci. Iako sam čuo da je bilo pokušaja konstruiranja ,a čak i uspješnih probnih letova takvim letjelicama,na internetu ima izrazito malo materijala o mahokrilcima.  Zbog toga otvaram ovu temu i očekujem Vaš doprinos raspravi o istim. Za početak donosim dvije sličice snimljene korištenjem mojeg  mikroskopa i digitalca, na kojima vidimo krilo muhe domaće ,obične,dosadne 😉 . Zadivljujuća je konstrukcija krila,ramenjače,napadnih ivica koje su  prekrivene  finim dlačicama koje su vjerojatno upravljive i koje služe kao nevjerojatno precizni usmjerivači zračne struje u nekim fazama leta,dok u drugim služe za kočenje i slom uzgona.U samom korjenu krila postoje i male opnaste vrećice koje služe poput padobrana za kočenje. Također je zanimljiv i korjen krila i spoj na trup. Napretkom biotehnologije i mogučnošću stvaranja novih materijala baziranih na živoj materiji , vjerojatno će i letjelice bazirane na mehanici leta i aerodinamici ovakvih stvorova ,jednog dana biti stvarnost, a ne samo tema za SF filmove.