Iduće godine navršiti će se 70 godina od događaja opisanih u nekoliko prethodnih postova. Moram napomenuti da je tekst potaknuo mnogo rasprava kako u krugovima ljubitelja zrakoplovstva, tako i interes ljudi koji nemaju dodirnih točaka sa zrakoplovstvom. Zbog toga mislim da će Vas zanimati sudbine protagonista ove drame. Na sreću nitko od zrakoplovaca nije poginuo u ovom nebeskom okršaju. Sudbina engleskog pilota , gospodina Wiliama Moulda, bila je ta da na mjesto pada naiđu mještani i sakriju ga od sigurno neugodnih, a možda i tragičnih događaja koji bi slijedili da je pao u ruke neprijateljske mu strane. U ovom činu prepoznajemo toplinu srca malog , jednostavnog čovjeka sa sela, koji se s poštovanjem i humanošću odnosi prema potpunom strancu, riskirajući vlastiti život u slučaju da se sazna da skriva savezničkog pilota. Nakon nekoliko dana skrivanja Mould je predan partizanima , koji ga transferiraju prema oslobođenom teritoriju gdje biva vraćen nazad u Italiju. Iako je trpio strašne bolove u leđima , doktor u bazi u Italiji procijenio je da je sposoban za daljnje letačke aktivnosti. No tek detaljnim rondgenskim snimanjem otkrivene su ozbiljne povrede kralježnice. To je značilo kraj rata za gospodina Moulda i narednu godinu dana proveo je zagipsan od vrata do pojasa. Vrača se u Veliku Britaniju, gdje nastavlja sa letenjem, no usporedo pokreče obiteljski posao sa proizvodnjom kartonske ambalaže za prehrambenu industriju. Danas gospodin Mould ima 89 godina i još uvijek aktivno leti. Iako malo slabije vidi i čuje, zbog čega svoju letačku dozvolu produžuje svakih 6 mjeseci, njegov Piper p-28 često je na nebu Manchestera. Uživa veliki ugled kako među zrakoplovcima , tako i među ostalim ljudima , pa je 2012. godine ni manje ni više nego nosio olimpijsku baklju kojom su startale ljetne OI u Londonu. Gospodinu Mouldu želimo dobro zdravlje i još mnogo zapisa u knjigu letenja.